Pratite nas

Zanimljivosti

Ima u ovome logike: SVAKI PUT KADA ODMJERITE DRUGU ŽENU, ZAPITAJTE SE KAKO DRUGI MUŠKARCI “SKIDAJU” POGLEDOM VAŠU!

Published

on

Istraživanja objavljena u časopisu “Porodična psihologija” a koja je pokazala da gledanje lijepih ljudi (u prisustvu partnera) nije previše rizično – pod uslovom da možete da pokažete samokontrolu i oduprete se iskušenju.

U anketi, muškarci su otkrili zašto gledaju druge žene, a odgovori su bili dosta slični. To je muškarcima u krvi, čini se.

“Ne znam zašto, ali pogled mi odluta na atraktivnu ili čak I ružnu ženu”.

“Moja žena i ja smo dugo u braku i volimo se, ali priznajem, volim gledati druge žene. Privlače me i ne mogu odoljeti da ne gledam. I vjerujem da nisam jedini. Mi smo samo ljudi”.

“Ja želim da ne gledam tuđe žene, ali izdaju me oči”

A šta na ovu temu kaže stručno lice? “Da li je gledanje u atraktivne ljude štetno ili ne, zavisi od osobe koja gleda.

Ako ta osoba često primjećuje privlačne osobe (pored svog partnera), to može predstavljati problem pod uslovom da se već pokazalo da imaju slabu samokontrolu i problem sa povjerenjem”, kaže studentkinja psihologije Ešlin Brejdi. Ipak, “odmjeravanje” nije prevara, niti siguran put ka vanbračnim izleima. .

Ako je ovakvo ponašanje česta pojava, treba razmisliti o tome kakav vam je kvalitet veze. To što muškarac gleda drugu ženu ne znači da je ta žena privlačnija i ljepša od vas i da ga vi ne privlačite. Velika je greška što mnoge žene u ovakvim slučajevima porede sebe sa tim ženama.

Primjećuju svoje nedostatke i počinju misliti da je u tome problem. Jednostavno rečeno, to što muškarac gleda drugu ženu nema nikakve veze s izgledom njihovih žena. Isto tako kao što i žene odmjere zgodnu ženu, prirodno i instinktivno tako i muškarci. To što ste je odmjerili ne znači da želite biti sa njom zar ne?

Isto tako muškarci koji odmjeravaju tuđe žene, to ne znači da bi svaki poželio da bude sa njima. Ljudima je u prirodi da odmjeravaju jedni druge.

Dakle, zaključak je sljedeći: Sve dok je osoba vjerna i ne planira svoju vezu staviti na rizik zbog drugih osoba – uredu je gledati. Ali ako je muškarac sumnjivog morala u tom slučaju je bolje da gleda kako drugi muškarci gledaju njegovu ženu nego da odmjerava druge. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending