Iako je bio jedinica mjere na estradnom nebu, niti je imao pristojnu konkurenciju, Safet Isović je prvi put shvatio da je dobio opasnog rivala u Slobodanu Laliću Bodi. Sedamdesetih godina su za Lalića govorili da se pojavio novi Sajo.
Lalić se pojavio na estradnoj sceni 1971. godine kada se s pjesmom “Pjevaj danas samo za nas” vinuo u estradne visine. Zbog pjesme “Sjaj mjeseče” koja je naišla na sjajne reakcije i u kojoj su do izražaja došle Slobine glasovne mogućnosti počela su poređenja sa Safetom, koji je u tom period imao hit “Stoj mjeseče”.
U kuloarima se šuškalo da su njih dvojica opasni rivali, te da bi Lalić mogao ugroziti Safetove pozicije.
Ilidžanski festival 1974. je bio u znaku njih dvojice. Safet je pjevao Šerbinu pjesmu “Kraj bagrema”, a Lalić Paradžikovu “Neka živi ljubav naša”.
Sve je tada grmilo krajem jula na Ilidži. Nebo se otvorilo, a na pozornici su sijevali gromovi i munje iz glasova sarajevskih gorostasa Saje i Bode.
Safet je dobio prvu nagradu stručnog žirija, a Lalić prvu nagradu publike.
“Sjećam se da je Safet pažljiovo slušao Lalićevu interpretaciju iza pozornice, te mu aplaudirao. Publika i mediji su stvarali rivalstvo, ali među njima toga nikada nije bilo. Safet nije bio ljubomoran, a Laliću je godilo što ga bodri pjevački autoritet poput Saje – govorio je Nedeljko Bilkić, koji je te godine s pjesmom “Omilje mi selo nahorevo” također osvojio festivalsku nagradu na “Ilidži 74”. (Naj portal)
