Istraživanje European Red List for Bees navodi da se jedna od deset vrsta divljih pčela suočava s izumiranjem, a istraživači apeluju na ljude da se zapitaju kako bi reagovali da se ljudski životni vijek prepolovio. To bi značilo da bi prosječna osoba živjela 41 umjesto 82 godine.

Budućnost čovječanstva je vezana za pčele, jer bez njih i drugih oprašivača je nemoguće uzgajati većinu usjeva od kojih ovisi ljudska hrana.

Ovo istraživanje bi moglo pomoći da se objasni visok nivo uginuća kolonija pčela širom svijeta u posljednjih nekoliko decenija. Uginuće pčela je bilo posebno izraženju u SAD-u tokom zime 2006/2007. godine kada su neki komercijalni pčelari izgubili 90 posto svojih kolonija.

Neobjašnjivo visoka stopa uginuća kolonija pčela je zabilježena u Kanadi, Australiji, Belgiji, Francuskoj, Nizozemskoj, Grčkoj, Italiji, Portugalu, Španiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Finskoj i Poljskoj. Tokom hladne zime 2012/2013. godine je uginulo 29 posto kolonija pčela u Velikoj Britaniji.

Autori istraživanja Anthony Nearman i Dennis van Engelsdorp s Univerziteta Maryland koristili su matematičko modeliranje kako bi pokazali da kraći životni vijek pčela može dovesti do masovnog izumiranja kolonija. Prema njihovim podacima, od 1969. godine je životni vijek pčela u SAD-u pa s medijana od 34 dana na samo 18 dana.

Proučavane su pčele radilice uklonjene iz košnica i smještene u “kaveze”, a ne divlje pčele, što je moglo utjecati na rezultate. No, ako to nije slučaj, nešto zabrinjavajuće se događa. Autori vjeruj da moderne pčele možda pate od veće prevalencije bolesti poput deformisanih krila, koja je postala učestalija od njenog otkrića prije 40 godina. One su možda oslabljene novim generacijama pesticida koji nisu postojali prije 50 godina.

Polen kojim pčele hrane svoje larve je često kontaminiran pesticidima, a to bi moglo pogoršati njihovu situaciju jer su izložene malom dozama visoko toksične grupe pesticida zvanih nenonikotinoidi, što smanjuje njihovu otpornost na bolesti.

Također, moguće je i da su se geni pčela promijenili. Životni vijek pčela vezan je za njihove gene. Vještačka ili prirodna selekcija može dati prednost pčelama s kraćim životnim vijekom. Naučnici uočavaju da se to događa i kod drugih vrsta. Npr., bakalar sada sazrijeva ranije i kada je manji veličinom zbog prekomjernog ribolova, tako da riba rijetko živi dovoljno dugo da naraste.

Moguće je i da stresori u modernom svijetu, kao što su pesticidi i bolesti, utječu na to da pčele rijetko duže žive. Njihova evolucija bi mogla favorizirati životni stil “živi brzo, umri mlad”.

Pčele se već suočavaju s mnogim pritiscima u nastojanju da opstanu. Drugo istraživanje provedeno na Univerzitetu u Bristolu, koje je objavljeno ovog mjeseca, pokazalo je da gnojiva mijenjaju električno polje biljaka, što mijenja način na koji pčele “osjećaju” cvijeće. To ih odvraća od posjeta cvijeću, tako da stanište pčela nestaje. Od tridesetih godina je 97 posto livada divljeg cvijeća nestalo u Velikoj Britaniji kao posljedica intenziviranja poljoprivrede.

Novo istraživanje ipak postavlja više pitanja nego što daje odgovora. Podaci su zasnovani na grupama pčela radilica držanim u kavezima, a ta metoda se često koristi za proučavanje efekata stresora kao što su pesticidi. U ovakvim eksperimentima istraživači obično stavljaju kontrolne grupe simultano i u identičnu uvjetu u različitim istraživanjima koja se provode širom SAD-a od 1969. godine. Autori priznaju da je to slabost u njihovom izvještaju.

Oni ne mogu garantovati da su laboratorijski uslovi ostali isti od 1969. godine. Možda su starija istraživanja koristila drvene kaveze, dok moderna koriste plastične. Veličine kaveza mogu biti manje i veće, a protok zraka u modernim inkubatorima bi mogao biti brži ili sporiji. Takvi detalji se rijetko primjećuju. Sve ono što se promijenilo u proteklih 50 godina moglo bi objasniti smanjenje dugovječnosti pčela.

Naučnicima neće biti lako da razotrkriju nalaze istraživanja, no ako bi se pronašli historijski podaci o dugovječnosti divljih pčela u prethodnim decenijama, mogli bi se uporediti s današnjim mjerenjima. Ovo bi pomoglo naučnicima da isključe mogućnost da su laboratorijski uslovi utjecali na rezultate istraživanja.

Smanjeni životni vijek pčela znači smanjenje oprašivanja. Pčele i drugi insekti oprašivači neophodni su za dobru žetvu kod 75 posto usjeva uzgajanih širom svijeta. Oni oprašuju i oko 80 posto svih divljih biljaka. Sve vrste pčela se suočavaju sa izazovima kao i medonosne, ali nije poznato da li se i njihov životni vijek promijenio. Ako pčele zaista žive kraće u divljini, onda je potrebno saznati zašto je to tako, objavio je The Conversation. (Naj portal)