Sudbine
Kćerka tvrdoglavo tražila obdukciju, imala je pravo: NEKO JE U HRVATSKOJ U BEHIRA HANDANOVIĆA PUCAO S LEĐA
Malo toga jadna Behira Handanović zna, a ono što zna sigurno jest da je svoga Mehura (54) tog zadnjeg oktobarskog jutra iz doma u Vikićima kraj Bihaća otpravila prema Sadilovcu, farmi muznih krava na području Rakovice nadomak Plitvica, gdje je, kao i svakoga dana zadnjih 14 godina, vrijedno radio, piše Jutarnji.
Zna i da su je zvali oko 10 sati i javili da je Mehur umro, da mu je pozlilo i da mu pomoći nije bilo. Zna Behira samo još jednu stvar, a to je da je njihova 14-godišnja kćer grčevito i nepopustljivo inzistirala da se utvrdi od čega joj je otac umro. Samo zato su njegovo tijelo dali na obdukciju u bihaćku bolnicu. Tamo je utvrđeno da je Mehura stradao od tuđe ruke, bolje rečeno – puške. Zrno su mu pronašli tik do srca, a ulaznu ranu na leđima.
Ono što Behira ne zna i ne može shvatiti jest – kako to da je u Hrvatskoj utvrđeno da je Mehura umro prirodnom smrću, a u Bosni i Hercegovini da je ubijen?
“Normalno je otišao na posao, trebao je dobiti vizu da radi tamo i 15. godinu. Hranio je tamo teliće i krave. Ujutro u pet sati je otišao od kuće, na prijelaz Izačić, kao i svaki put, a u 9.20 se to dogodilo. Javili su mi radnici, ima ih još koji putuju odavde. Rekli su mi da su se spremali na gablec, a on je zaostao. Kad su se vratili po njega, ležao je tamo gdje je hranio teliće. Niko nije ni vidio ni čuo taj metak” – govori Behira.
Pokušali su mu pomoći čekajući Hitnu, ali nisu uspjeli.
“Rekli su ljudi da mu je išla krv iz nosa i usta, pa su pomislili onako isprva da ga je neko po glavi udario. Došle su Hitna i policija, ali su odmah utvrdili da se radi o prirodnoj smrti. Njegova braća su zahtijevala da se u Hrvatskoj napravi obdukcija. Ali su im rekli da za tako nešto nema potrebe jer je umro prirodnom smrću. To im je rekao taj mrtvozornik koji je izašao na teren. Nismo mogli ništa drugo nego preuzeti tijelo i pripremiti sahranu” – opisuje udovica.
Iako su im rekli da je tijelo spremno za ukop, kaže ona, tome nije bilo tako jer je u lijes jadni Mehura stavljen onakav kakvog su ga zatekli na farmi. Ljudi koji su ga vidjeli, kao i čovjek koji je trebao pripremiti ukop, rekli su, navodi, kako Mehurino tijelo ne izgleda kao da je umro od srčanog ili moždanog udara.
“Naša kći, mala ima 14 godina, nije dala da se sahrani dok ne dozna od čega je umro. Ne znam kako, nešto ju je vuklo i tvrdoglavo je htjela obdukciju. Ja sam se složila, kao i Mehurina braća. Zato smo je zatražili u Bihaću. Tu su pronašli metak. Ja nisam znala ništa. Zvao me jedan novinar i pitao znam li kako mi je muž umro? Ja sam rekla: ‘Prirodnom smrću‘. On će meni: ‘Nije gospođo, vaš je muž ubijen!‘” – govori žena i dodaje:
“Mi smo svi bili šokirani… Ušao metak s leđa i zaustavio se kod srca, tako su nam rekli”.
Sahrana je obavljena u petak, 4. decembra. Od tada, dakle, Behira Handanović više ništa ne zna. Nije joj se javio niko iz Hrvatske, a ni od bosanskih vlasti. Pročitala je na portalima da je istraga u toku, a saznala je i da je metak poslan u Hrvatsku.
Mehura je bio prijatan i miran čovjek, nikada nije imao neprijatelje, samo prijatelje, pa, kaže Behira, ne može pojmiti da bi mu neko poželio zlo, a kamoli nažao učinio.
“To je bio čovjek koji mrava nije zgazio. Nikad mi se nije potužio ni na koga, ni s kim problema nije imao. Šta se to dogodilo, ne znam…” – kaže ZA Jutarnji shrvana žena.
Da hrvatska policija istražuje slučaj potvrdili su za Jutarnji u karlovačkoj policiji i tužiteljstvu.
“Policijski službenici PU karlovačke podnijeli su kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja ili više njih radi osnovane sumnje da je na štetu državljanina BiH rođenog 1968. godine počinjeno teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti u vezi kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom” – rekli su u policiji, a u tužilaštvo je potvrdilo da su zaprimili prijavu.
Čini se da je i jedne i druge zatekao razvoj situacije, pa navode kako “slijedi daljnje kriminalističko istraživanje. Odnosno poduzimanje potrebnih mjera i radnji u cilju utvrđivanja i razrješenja svih okolnosti ovog događaja”. Što bi moglo uključivati i pitanje odgovornosti za propuste nakon što je pronađeno pokojnikovo tijelo na farmi. Na farmi u Sadilovcu Jutarnjem je odgovorna osoba kazala da su i sami šokirani, no o detaljima nisu htjeli razgovarati.
Prema policijskoj prijavi, odnosno dosad prikupljenim informacijama, dalo bi se zaključiti da Mehura Handanović nije ubijen s namjerom. Jer za tako nešto nisu pronašli ni motiv ni razlog. Sumnja se da ga je vjerovatno pogodio nečiji zalutali metak. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON