Da je pčelarstvo lijepo, korisno i zanimljivo, i da boljeg i zdravijeg hobija od pčelarstva nema, kažu svi koji se pčelarstvom bave.Posmatrajući marljive pčele, može se sagledati i naučiti kako jedna zajednica treba funkcionisati, odnosno kako izgleda savršena organizacija rada. A to donosi višestruku korist onom ko je zna prepoznati i iskoristiti. A tek pčelinji proizvodi i njihov utjecaj na zdravlje?

Složit će se rado sa nama pčelar Husein Hankić iz Lukavca te nam ispričati i svoju priču o pčelarskim počecima.Husein živi u mjestu Lukavac, po zanimanju je vozač motornih vozila, a trenutno radi na betonari, vozi mikser. Huseinov pčelinjak je stacioniran u selu Kruševica u blizini Lukavca, na nadmorskoj visini od oko 420 metara, u srcu prirode.

On navodi, da se u njegovoj porodici niko prije njega nije ozbiljno i aktivno bavio pčelarstvom i da nije imao nikakvog iskustva kada je počinjao. Ideja o kupovini košnica i pčelarstvu javila se kada je zasadio voćnjak. Nakon izvjesnog vremena razmišljao je kako bi bilo lijepo nabaviti pčele koje bi oprašivale te voćke. Jedno je vuklo drugo, a ljubav prema pčelama je postojala uvijek, međutim, tek 2016. se odlučuje na kupovinu košnica.

Počeo sa dvije košnice, pa mu ih ukrali
”2016. godine kupujem svoje prve dvije košnice i odmah se počinjem aktivno i ozbiljno baviti pčelarskim poslom. Ozbiljno pčelarstvo prije svega predstavlja jednu veliku ljubav prema pčelama, dobru organizaciju, planiranje ali i svakodnevnu edukaciju, ulaganja, jer se od pčela može mnogo naučiti ukoliko smo zaista aktivno uključeni u njihovo održavanje i ukoliko redovno pratimo njihove potrebe i njihov rad – priča Husein.

On koristi LR vrstu košnica jer mu se pokazala kao najprihvatljivija, a ove godine ubacio je i FARAR sa LR košnicom pa će vidjeti kako će se pokazati.Trenutno raspolaže sa 30 košnica, što je i najviše koliko je ikada imao, a počeo je sa samo dvije košnice.

“Širenje pčelinjaka planiram, radim na organizaciji toga uvijek, koliko god mi posao i trenutne obaveze dopuštaju. Pčelarenje je za mene najljepši hobi, i koliko god da je posao na pčelinjaku iscrpljujući, jedno je veliko psihičko rasterećenje, jednostavno, baveći se pčelama, zaboravimna sve svakodnevne muke i probleme.

Husein se bavi i prodajom meda, najčešće prodaje komšijama, prijateljima, kolegama sa posla…

“Što se tiče cijene, gledam da uvijek bude prihvatljiva za okolinu. Glavna paša je bagremova paša, dakle bagremov med, a poslije bagrema stiže odmah i livada i livadski med.
Supruga – desna ruka

Najveću podršku i pomoć nalazi u supruzi Nadiri. I iako je njegova supruga alergična na ubod pčele, pa je spriječena da mu pomogne sa poslom na samom pčelinjaku,ona mu pomaže u svim ostalim pripremnim radnjama koje su potrebne,kako u sezoni,tako i izvan nje,vrcanju meda, te skupa sa njim svakodnevno izučava pčele i posjećuje mnogobrojne edukacije.

Mnogo je pčelara koje cijeni i čiji rad prati, ali izdvaja Rasima Porića od kojeg, kako ističe, uvijek ima nešto naučiti i koji je uvijek otvoren za pitanja i savjete. Huseinu je dobitnik i zlatnih medalja na prestižnom sajmu „Medena Tuzla“.

“Priroda nam je oduvijek nudila najbolju medicinu, pa tako smatram da nijedan med koji se nađe na trgovačkim policama ne može biti zdraviji i korisniji od onog koji odgovoran pčelar proizvede, s ljubavlju i oprezom. Svojim pčelama pristupam prije svega oprezno, jer se nikada ne može znati šta će vas sačekati na pčelinjaku. Što se tiče posla i rada na pčelinjaku, uvijek se prilagođavam, imam stalni posao, pa ukoliko je potrebno, nakon posla obilazim košnice, a vikend je uvijek rezervisan za rad i detaljan pregled pčelinjaka, izrade i dorade i nove ideje – priča nam Husein.

Od neugodnih iskustava ističe samo jedno – krađu košnica i to na samom početku pčelarenja.
“Odmah na početku, nakon što sam nabavio prve dvije košnice, te ih proširio na četiri, ukradene su mi dvije košnice. Sve sam uredno prijavio policiji, ali nikada košnice nisu pronađene. Međutim, to me nije obeshrabrilo, iako se krađa desila na mom početku i još je ta godina baš bila teška za pčelare. Nastavio sam vjerujući da će se moj trud isplatiti. Što se tiče bolesti pčela, dosada ih nije bilo osim varoe s kojom svi pčelari svakodnevno vode bitke.

S pčelom se mora ravnopravno
Pčelar je osoba koja svakodnevno ulaže svoj trud i svakodnevno uči, kako na svojim, tako i na tuđim primjerima. Osoba koja se ne ustručava uložiti i novčana sredstva,ali prije svega smatra da je ljudski faktor najbitniji. Treba se maksimalno posvetiti, obratiti pažnju na potrebe pčela, njihovu povratnu informaciju. Iskusan pčelar je baš onaj pčelar koji svaki novi dan nešto uči i nesebično dijeli sa drugim ljudima, jer bitno je znanje i podijeliti, nikad ne znate kome možete pomoći. Moj savjet pčelarima početnicima je da se ne bave pčelarstvom ako to ne vole,ili ako nemaju jaku volju, bolje da i ne počinju. Jednom kad se počne, na pčelu treba gledati kao na ravnopravno biće, koje doprinosi, živi, ima potrebe i treba to sve zadovoljiti, a ne samo kao na „radnicu“ koja donosi med i ostale pčelinje proizvode.

Kod pčele nema banke, kredita, pozajmica…
Mnogo stvari možemo naučiti posmatrajući ponašanje pčela. Pčele se ponašaju kao pojedinci, ali zajedničko dobro je uvijek njihov prvi prioritet. Kod pčela ne postoji ego, one žive unutar svojih zajednica, i kod njih nema banaka, pozajmica,nego samo ona sredstva koja same prikupe i pohrane. One uvijek djeluju u zajednici i tad postižu najbolje rezultate. Uvijek su spremne na nepredviđene uslove i vremenske katastrofe, ali se i u tim uslovima snalaze najbolje što znaju. Kao najbitnija od svih stavki, pčele su plemenita stvorenja, uvijek nesebično dijele, ne takmiče se, i smatram da bi ljudi, takođe, to trebali naučiti i primjenjivati u svakodnevnom životu. (Naj portal)