Sluškinja bila, kažu, kod jednog visočkog age, a mnogo čestita i valjana. Vjerovala u Allaha dž.š. Poslije se pričalo da je aginica plaho na nju bila ljubomorna, pratila je na svakom koraku, ponižavala i iskorištavala

Turbe „Saračica“ smješteno je u starom djelu Visokog, preko puta istoimene džamije. Djeli ih samo uska staza. Malo je to turbe, jedva 3 x 3 metra kvadratna. Pokriveno na četiri vode u debeloj hladovini breza.

Unutrašnjost turbeta ne može se pohvaliti kojekavim arhitektonskim djelima ali i ono što ima, dovoljno je da onoga ko uđe u njega ostavi zatečenim. Ajeti o smrti izvezeni na zlatnoj čohi koji podsjećaju na smrt i njenu neizbježnost, upečatljivi su pri samom ulasku u turbe. Ibrik, peškir, Kur'an i tako, uglavnom, sve ono što može krasiti ovako mjesto i davati mu poseban šarm. Ovo turbe nema hizmetičara što je uobičajeno za ostala turbeta.

O ovom turbetu nema puno pisanih tragova, koji bi posvjedočili njegovu prošlost i potvrdili priče o njemu. Neke predaje kažu da potiče iz turskog vakta. Stariji Visočaci pričaju da je u njemu pokopana jedna djevojka. Sluškinja bila, kažu, kod jednog visočkog age, a mnogo čestita i valjana. Vjerovala u Allaha dž.š. Poslije se pričalo da je aginica plaho na nju bila ljubomorna, pratila je na svakom koraku, ponižavala i iskorištavala.

Narodna priča se nastavlja ovako:

Imao je aga ljetnikovac negdje oko Fojnice. Tamo bi često išao, pogotovo kada borovnice prispiju za berbu. A kad god bi oni krenuli u Fojnicu, aginica bi obilazila sedam puta oko dvora i učila sedam puta Kur'ansko sure „Iza đae“. Tako bi štitila imanje od hrsuza i drugih belaja.

Jednom tako krenuli oni u Fojnicu. Skoro na pola puta aginici naumpade da je zaboravila proučiti suru. Reče tad sluškinji da se vrati i da ona to uradi umjesto nje, a oni će je sačekati pored rijeke u hladovini.

Daleko jeste, još pješke se išlo, al’ šta će, ko bi smio odbiti ono što je aginica naredila. Vrati se tako djevojka bez pogovora. Međutim, jadnica, dok je došla do dvora, zaboravila šta treba učito pa umjesto „Iza đae“ proučila „Fatihu“ sedam puta.

Vratila se djevojka opet pješke gdje su je aga i aginica čekali i nastave oni put ka Fojnici. Nakon nekoliko dana koliko su proveli tamo, vrate se oni u Visoko. Kad su stigli, imaju šta i vidjeti. Sedam zidova oko dvora kroz kojih nema prolaza.

Ukabulila se djevojačka dova i primile se prolivene suze. Kada aga i aginici to vidješe, zatražiše od djevojke halala, jer su uvidjeli kolika je Allahova moć.

Poslije se pričalo da je aga odmah ponudio jedan od tri svoja dvora siromašnoj djevojci, pa čak i to da su aga i aginica od tada služili djevojku.

Djevojka se nikada nije udavala, a za svoga života ostavila je u amanet da se ukopa na mjesto gdje je današnje turbe. Od njene zaostavštine izgrađena je i istoimena džamija. (Za ovu džamiju se još priča da su je izgradili i visočki sarači).

Ubrzo po ukopu djevojke, vidjele su komšije zeleni nur kako sija iz njenog kabura. I, upravo tamo gdje zasja, niče i današnja Saračica. (Najportal)