Pratite nas

Zanimljivosti

LEGENDA O VISOČKOM TURBETU SARAČICA: TAMO GDJE SE UKABULILA DJEVOJAČKA MOLITVA

Published

on

Sluškinja bila, kažu, kod jednog visočkog age, a mnogo čestita i valjana. Vjerovala u Allaha dž.š. Poslije se pričalo da je aginica plaho na nju bila ljubomorna, pratila je na svakom koraku, ponižavala i iskorištavala

Turbe „Saračica“ smješteno je u starom djelu Visokog, preko puta istoimene džamije. Djeli ih samo uska staza. Malo je to turbe, jedva 3 x 3 metra kvadratna. Pokriveno na četiri vode u debeloj hladovini breza.

Unutrašnjost turbeta ne može se pohvaliti kojekavim arhitektonskim djelima ali i ono što ima, dovoljno je da onoga ko uđe u njega ostavi zatečenim. Ajeti o smrti izvezeni na zlatnoj čohi koji podsjećaju na smrt i njenu neizbježnost, upečatljivi su pri samom ulasku u turbe. Ibrik, peškir, Kur'an i tako, uglavnom, sve ono što može krasiti ovako mjesto i davati mu poseban šarm. Ovo turbe nema hizmetičara što je uobičajeno za ostala turbeta.

O ovom turbetu nema puno pisanih tragova, koji bi posvjedočili njegovu prošlost i potvrdili priče o njemu. Neke predaje kažu da potiče iz turskog vakta. Stariji Visočaci pričaju da je u njemu pokopana jedna djevojka. Sluškinja bila, kažu, kod jednog visočkog age, a mnogo čestita i valjana. Vjerovala u Allaha dž.š. Poslije se pričalo da je aginica plaho na nju bila ljubomorna, pratila je na svakom koraku, ponižavala i iskorištavala.

Narodna priča se nastavlja ovako:

Imao je aga ljetnikovac negdje oko Fojnice. Tamo bi često išao, pogotovo kada borovnice prispiju za berbu. A kad god bi oni krenuli u Fojnicu, aginica bi obilazila sedam puta oko dvora i učila sedam puta Kur'ansko sure „Iza đae“. Tako bi štitila imanje od hrsuza i drugih belaja.

Jednom tako krenuli oni u Fojnicu. Skoro na pola puta aginici naumpade da je zaboravila proučiti suru. Reče tad sluškinji da se vrati i da ona to uradi umjesto nje, a oni će je sačekati pored rijeke u hladovini.

Daleko jeste, još pješke se išlo, al’ šta će, ko bi smio odbiti ono što je aginica naredila. Vrati se tako djevojka bez pogovora. Međutim, jadnica, dok je došla do dvora, zaboravila šta treba učito pa umjesto „Iza đae“ proučila „Fatihu“ sedam puta.

Vratila se djevojka opet pješke gdje su je aga i aginica čekali i nastave oni put ka Fojnici. Nakon nekoliko dana koliko su proveli tamo, vrate se oni u Visoko. Kad su stigli, imaju šta i vidjeti. Sedam zidova oko dvora kroz kojih nema prolaza.

Ukabulila se djevojačka dova i primile se prolivene suze. Kada aga i aginici to vidješe, zatražiše od djevojke halala, jer su uvidjeli kolika je Allahova moć.

Poslije se pričalo da je aga odmah ponudio jedan od tri svoja dvora siromašnoj djevojci, pa čak i to da su aga i aginica od tada služili djevojku.

Djevojka se nikada nije udavala, a za svoga života ostavila je u amanet da se ukopa na mjesto gdje je današnje turbe. Od njene zaostavštine izgrađena je i istoimena džamija. (Za ovu džamiju se još priča da su je izgradili i visočki sarači).

Ubrzo po ukopu djevojke, vidjele su komšije zeleni nur kako sija iz njenog kabura. I, upravo tamo gdje zasja, niče i današnja Saračica. (Najportal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending