Pratite nas

Sudbine

Nakon što je Ognjen Šešlija došao krvav iz škole: OTAC UZEO PRAVDU U SVOJE RUKE I ZAVRŠIO U ZATVORU

Published

on

Kada vršnjačko nasilje eskalira, a škola i nadležni zakažu i ne riješe konflikt, dešava se ono što je zadesilo porodicu Šešlija iz Stepojevca. U takvim situacijama roditelji su primorani da uzmu pravdu u svoje ruke, problem dobija nove razmjere, pa i žrtva i nasilnik loše završavaju.

Dvanaestogodišnji Ognjen, po riječima njegove tetke Tanje Milićević, bio je tri godine meta vršnjaka I., iz petog razreda u OŠ „Vuk Karadžić“ u Stepojevcu.

“Bilo je svega, od cijepanja svesaka i polivanja knjiga vodom, do fizičkih nasrtaja. U dva navrata I. ga je udario u međunožje, posljednji put prijeteći „prosuću ti sjeme“. Nekoliko puta smo išli u školu, ali škola ne dozvoljava da se pomene riječ „vršnjačko nasilje“. I ko zna dokle bi išlo da prije nedjelju dana Ognjen nije došao krvav. U školi su to pokušali da predstave kao da se sapleo o koljeno dječaka I. i pao. Ognjenu su obrisali krv sa lica, ali je trag ostao na majici. Kada ga je vidio, otac je poludio i izgubio kontrolu – priča Tanja.

Ognjenov otac Srđan poslao je nekoliko prijetećih poruka razrednom starješini na račun I. (tipa „krv za krv“) i poletio kolima da nađe napadača. Neko vrijeme je za njim vozio i prijetio mu, dok uplašeni dječak nije uletio u jednu kuću, a vlasnici pozvali policiju.

Srđan je uhapšen i trenutno se nalazi u pritvoru, u Centralnom zatvoru. U cijeli slučaj uključeni su policija, školski tim za borbu protiv nasilja, Centar za socijalni rad…

“Srđan je u afektu napravio ono što nije smio i za to će odgovarati, ali problem je u tome što ova situacija, umjesto da bude upozorenje na to šta se desi kad nasilje kulminira zbog zataškavanja, sada počinje da se okreće na štetu Ognjena. Ovo je mala sredina i priča se svašta – komentariše Tanja.

Puna tri sata je trajao sastanak tima za borbu protiv nasilja u školi, na kojem su bili i roditelji drugog dječaka i Ognjenova majka i tetka. Tanja je zahvalna direktorki jer je odvojila toliko vremena, međutim, sve primjere nasilja nad Ognjenom pojedini prisutni komentarisali su sa „hoćemo li sad objesiti I?“ ili „to su dječijje igre. On je mislio na prosipanje sjemena iz biologije“. Nasilni dječak je premješten u drugo odjeljenje, a Ognjen nekoliko dana nije išao u školu.

Školski psiholog Branka Tišma komentariše da je najgore kada roditelji uzmu pravdu u svoje ruke:

“Ako nisu zadovoljni reakcijom škole, mogu da se žale upravi ili Ministarstvu prosvete. Postoji i SOS telefon za vršnjačko nasilje. Najgore je kada roditelji sami pokušaju da riješe situaciju – kaže Tišma. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending