Pratite nas

Sudbine

Misteriozna smrt Petra Gajića: PREMINUO 7 DANA NAKON POTPISANOG TESTAMENTA DA OSTAVLJA MILION MARAKA KOMŠIJI – “UNUKU”

Published

on

Zanimljiv slučaj vodi se pred Okružnim javnim tužilaštvom u Bijeljini, a radi se o nasljedstvu “teškom” oko milion KM, koje je mještanin sela Donje Čađavice kod Bijeljine ostavio komšiji iako je imao živuće nasljednike.

Naime, bijeljinska policija je ovih dana saslušala brata Petra Gajića, domaćina iz sela Donje Čađavice, kod Bijeljine, koji je preminuo prije dvije godine, samo sedmicu nakon napisanog testamenta, pod u najmanju ruku sumnjivim okolnostima.

Tužbu je podnijela Milena Gajić, kćerke Petra Gajića iz sela Čađavice kod Bijelјine, protiv mladog komšije, koji testamentom, koji ona osporava, pokušava da uzme svu pokojnikovu imovinu.

Kćerka traži da sud poništi testament jer je “nezakonit pošto je mladi komšija predstavlјen kao unuk pokojnika, mada nisu ni u kakvom srodstvu”. Iza Petra je ostala imovina vrijedna više od milion konvertibilnih maraka.

Kako prenosi Info Bijeljina, Gajić je, navodno, sve ostavio dvadesetogodišnjem komšiji, koji je naveden kao njegov unuk, iako je dokazano da nisu ni u kakvom srodstvu.
Kćerku Milenu, koja se 13 godina nalazi, bez ikakvog rješenja, u psihijatrijskoj ustanovi na Sokocu je, kako je navedeno, ostavio bez ičega. Nije joj pripao ni nužni dio, što, po zakonu, imaju pravo i oni kojima ništa nije dato testamentom.

Majka ju je ostavila kad je imala samo šest meseci i rasla je uz oca. Niko nije mogao da pomisli da će tako častan domaćin da obespravi kćerku jedinicu, koja i kad bi izašla iz bolnice ne bi imala gdje, ukoliko predočeni testament bude sudski sproveden. Petar je kćerki ostavio, kako stoji u testamentu, samo zlatnu pločicu na ogradi seoske crkve, na kojoj je uz njegovo, upisano i njeno ime.

Tuženi R. Č. (22), koji od prije dvije godine ima u rukama testament, nije se pojavio na sudu, ali je poslao tri advokata. Pred sudom se nije pojavio ni lokalni sveštenik koji je, navodno, zabranio da se otvori sanduk. Poslije smrti Petra, kako navodi tužitelјka, “zapalјen je krevet na kom je bio pokojnik iz higijenskih razloga, a pronađena je i pidžama koja je izgorjela i predata policiji”.

Očevidac, inače pokojnikov sestrić, rekao je da je “ujak pronađen nag, mrtav u kući i da su iz pogrebnog preduzeća tijelo odnijeli u nepoznatom pravcu i ništa se o njemu nije znalo puna dva dana i dvije noći”. Odnekud je dovezen na groblјe, uz zabranu da se otvori sanduk.

Inače, pokojnikova kćerka je dan ranije u bijelјinskoj policiji, sa stricem Božidarom Gajićem, podnijela krivičnu prijavu protiv petoro lјudi, “zbog osnovane sumnje da su prikrivali uzrok smrti, lažno svjedočili, lažno se predstavlјali radi sticanja protivpravne koristi i otuđenja tuđih stvari”. Prijavom je obuhvaćena i mrtvozornica, zbog sumnje da je “zloupotrebila službeni položaj jer je izdala potvrdu o smrti, a da nije ni vidjela mrtvaca”. Da ga je vidjela, smatraju kćerka i pokojnikov brat, morala bi da obavesti policiju zbog činjenice u kakvom je stanju zatečen 13. novembra u kući.

“Prijavlјen je i osumnjičeni pogrebnik, jer smo ustanovili da nema mrtvačnicu i da je negdje morao da drži pokojnika dva dana i dvije noći. Izjavio je prvo da je pokojnik bio u gradskoj mrtvačnici, a kada smo dobili potvrdu od ovdašnjeg groblјa da to nije tačno, onda je rekao da ga je “odvezao u mrtvačnicu u Dvorove”. Potom smo dobili informaciju da nikad nije bio tamo.

Srodnici sa svojim pravnim zastupnicima traže ekshumaciju posmrtnih ostataka i obdukciju jer je svjedok, psihijatar, potvrdio da “Petar prema njegovom mišlјenju nije umro od raka grla, kako piše u smrtovnici, jer ga je on, deset dana prije smrti, pregledao i utvrdio da je operisan i da je bio nijem.”

Vještak je potvrdio da pokojnik zbog operacije grla i glasnih žica, nije mogao uopšte da govori. Međutim, lјudi koji su svjedočili testamentu izjavili su da je Petar glasno rekao:

“Ovo je moj testament i prihvatam ga kao svoj”, što se smatra nemogućim. Sumnja se da su svjedočili lažno radi ekonomske koristi.

Na sudu se ispostavilo da nije tačno, kako piše u testamentu, da je sačinjen u kancelariji advokata, nego u drugoj kancelariji, advokatove žene notarke.

“Već je izvjesno da je lažna tvrdnja u testamentu da je “nasljednik” unuk, a nije mu nikakav rod, lažno je da je mogao glasno da se izjasni i laž je da je sačinjen u kancelariji advokata – kažu srodnici. – To je dovolјno za obaranje testamenta.

Komšija “nasljednik” je Petrovu jedinicu tužio i tvrdi “da nije dostojna naslijeđa, navodeći da bi ona rasprodala sva njegova imanja”. A, kako kažu srodnici i komšije, “dok je ona boravila u bolnici na Sokocu, poslije očeve smrti, ne čekajući da testament bude potvrđen, proćerdana je sva Petrova pokretna imovina”. Nestalo je 130 skupih ikona koje je Petar namijenio crkvi.

Advokat kćerke i brata pokojnog Gajića Dušan Tomić kaže da je posebna priča Milenino, zapravo, zatočeništvo u psihijatrijskoj bolnici na Sokocu. Tomić dodaje da je već ispitao i ustanovio ko je ovu sada pedesetjednogodišnju ženu, prinudio na liječenje i zašto. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending