Pratite nas

Zanimljivosti

Prva promjena pola u Sarajevu: KAKO JE ALMASA POSTALA – ENVER?

Published

on

U januaru 1932. godine novine su objavile senzaciju:djevojka je postala muškarac. Prenosimo ovaj tekst sa fotografijom u cjelosti:

Mustafa P. služitelj željezničke radione Oblasne direkcije državnih željeznica u Sarajevu, dobio je dijete kojemu se odmah nije mogao odrediti spol. Ipak, pošto se više na njemu opažalo obilježje muškarca, otac mu je dao ime Enver. Ali s vremenom Enver je sve više postojao djevojčica i u njegovoj sedmoj godini otac ga pod imenom Almasa upisa u osnovnu školu.

Tako je to trajalo 5 godina. Almasa je išla u školu, pomagala majci u kući, radila ženske poslove i igrala se sa djevojčicama. U 12. godini, međutim, na njoj se počinju opažati promjene.

“Za godinu – dvije vasa djevojčica biti će dječak – rekao je ljekar njenom ocu, te još dodao “da će “možda će biti potrebna mala operacija”.

Tako je i bilo. U 16- toj godini Almasa je osjetila neobične promjene u sa velikom radošću opazila, a i njeni roditelji da je postala – muškarac.

Promjena spola nije bila baš potpuna. Trebalo je izvršiti operaciju, pa da Almasa postane sto postotni muškarac – Enver. Osam dana poslije, obučen u muško odijelo, Enver je otišao u bolnicu gdje je podvrgnut operaciji koja je uspjela.

Potom je u redakciju “Pošte” došao jedan mladić u plavom odijelu i kožnom kaputu i predstavio se kao Enver. Videći da ga ne prepoznajemo on se nasmijao, pišu ondašnje novine.

“Znate ja sam nekade bio Almasa. Teško je bilo u tome dosta razvijenom mladiću prepoznati nekadašnju djevojčicu,
Sječam se, rekao je Enver, kada sam legao na operacioni sto da me operišu. Nisu me narkotizirali, već mi samo dali lokalnu anesteziju. Bolilo me je, ali ja kao novopečeni muškarac junački sam podnio. Koliko je moja majka bila vesela kada ne povela iz bolnice. A I ja. Bilo mi je čudno. Nisam znao da li sam se ja promijenio, ili se sve oko mene promijenilo.

Otkako je izašao iz bolnice Enver živi drugim životom mego prije, ne sprema se više po kući, ne igra se sa djevojčicama, ne nosi dimije. On se sada druži sa momcima, misli na posao kojim će se zanimati, pa malo ašikuje i sređuje svoje pjesmice i geografske crteže, brišući ispod njih ime Almasa i zamjenjujući ga sa – Enver.

“Mnogo je bolje biti muškarac nego djevojka” – sa iskustvom tvrdi Enver, te je nastavio pričati:

“Otkako sam došao iz bolnice svak se za mene interesuje. Komšinice dolaze da me vide. One koje su me prije poznavale razgovaraju sa mnom otkrivena lica, a druge se kriju od mene. Djevojke koje su se sa mnom prije družile vesele se mojoj promjeni i razgovaraju sa mnom. Po malo i ašikujemo. A neke se i stide preda mnom i bježe. Ko žensko!
Mislite li se ženiti? – pitali su Envera

“Sad za sada još ne. Prvo treba da se namjestim i počnem neki valjan posao, a onda kasnije, tamo oko 25 godina – ne velim. Mislim da je muškarac u to doba najzgodniji za ženidbu. (Naj portal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending