Zanimljivosti
Projekat besmrtnosti: U LEDENIM KOMORAMA NA -135 C ČUVAJU TIJELA ONIH KOJI ČEKAJU DA PONOVO OŽIVE
Kriogenika nam je poznata već godinama kroz filmove i razne pokušaje naučnika koji žele zamrznuti ljudsko tijelo kako bi ga kasnije reanimirali. Jedno od glavnih pitanja je: Kakav bi bio život za ljude koje smo odmrznuli?
Krionika je postupak čuvanja ljudskog tijela na ekstremno niskim temperaturama do pronalaska lijeka ili metode oživljavanja u budućnosti. Prva osoba koja je podvrgnuta tom tretmanu je profesor psihologije dr. James Bedford. Krionika je izvedena 12. januara 1967., nekoliko sati nakon što je dr. Bedford umro od zatajenja bubrega.
Krionika je razvijena nedugo nakon izdavanja knjige „Projekt besmrtnosti”. Knjiga je proizašla iz pera fizičara Roberta Ettingera koji je njome bacio bubu u uho svima koji su željeli ostati besmrtnii. Ettinger je prvi neslužbeno ledio ljudska tijela, a prvo koje je naglavice ubacio u spremnik dušika bilo je ono njegove majke. Nakon nje, zaledio je i svoje dvije bivše žene te mnoštvo kućnih ljubimaca.
Nakon zamrzavanja tijela profesora Bedforda, želja za besmrtnošću postaje sve jača, pa se već 70-ih otvaraju prve krioničke tvrtke. Iako se iz tog zimskog sna još nitko nije probudio, uz reklame da „tehnologija brzo napreduje”, krioničke tvrtke se i danas otvaraju, a možete naručiti zamrzavanje cijelog tijela ili samo dijelova tijela za upola manje iznose.
Postoji urbana legenda da je svoje tijelo konzervirao slavni Walt Disney, a zaleđenima se pridružio i američki igrač bejzbola Ted Williams.
Nakon što je osoba službeno proglašena mrtvom, obavještava se krionička kompanija da preuzme tijelo. Važno je da se nakon smrti održi cirkulacija u tijelu, stoga se ubrizgavaju različite hemikalije koje sprječavaju zgrušnjavanje krvi i oštećenje mozga. Tijelo se zatim stavlja u led i prevozi do agencije za krioniku gdje se odvija drugi dio procesa. Tijelo se rashlađuje do malo iznad temperature leđenja, a onda se krv zamjenjuje sredstvom za konzerviranje organa. U vene se ubrizgava krio-protetktivno sredstvo čiji je zadatak zaustaviti stvaranje kristala leda u organima. Nakon toga se hladi na -130C. Posljednji korak je smještanje tijela u spremnik s tekućim dušikom na -196C.
Nauka smatra da je krionika u potpunosti neuspješna metoda očuvanja života. Za početak, to dokazuju činjenicom da se postupak zamrzavanja može obaviti tek nakon što nastupi smrt i da još nikoga nije vratila u život.
Drugi problem je taj što se prilikom hlađenja na ekstremno niskim temperaturama stvaraju ledeni kristali koji su obujmom veći nego sama voda u organizmu, te na taj način razaraju organizam iznutra. Zagovornici krionike ovaj problem nastoje riješiti uz pomoć procesa vitrifikacije kojim se neke od tjelesnih tekućina zamjenjuju kiroprotektorskim agensima kako bi se spriječilo stvaranje kristala.
Tu su i druge komplikacije, kao npr. činjenica da hlađenje na -196C čini tijelo lomljivim poput stakla, pa se postavlja pitanje kako bi se uopće uspješno odledilo tijelo?
Među ostalim, problem predstavlja i činjenica da je u trenutku leđenja organizam mrtav s razlogom te da ga se teško može „popraviti” u slučaju da se uspije odlediti i „oživjeti”. U ovom slučaju, kao i u većini drugih, entuzijasti se pozivaju na slogane krioničkih agencija – „tehnologija brzo napreduje”.
Bezbrojna pitanja se postavljaju na ovu temu, od onih vezanih za sam postupak očuvanja tijela, do onih što bi bilo ako bi se čovjek probudio – bi li zadržao svoja sjećanja, kako bi funkcionirao, kakav bi karakter imao i mnoga druga. U svakom slučaju, za sve koji se užasavaju smrti i imaju bogatstvo viška, možda i nije loša ideja, jer ipak – „tehnologija napreduje“.
Udruženje za produženje života “Alcor” iz Arizone skladišti tijela onih koji su odlučili da nakon smrti budu zaleđeni i u tom stanju sačekaju da tehnologija dovoljno uznapreduje i da ih ponovo vrati u život
Trenutno se u skladištu nalazi 199 ljudskih ostataka koji se održavaju „svježim“ zahvaljujući tečnom azotu koji ih drži na -135 stepeni celzijusa. Naime, na ovako niskoj temperaturi se zaustavljaju sve ćelijske funkcije i organi ostaju u nepromijenjenom obliku sve dok ne budu odmrznuti, piše Dejli Mejl.
Najmlađi član ovog udruženja je dvogodišnja djevojčica sa Tajlanda čiji se roditelji nadaju da će uskoro ponovo moći da budu sa njom na ovom svijetu. Naime, djevojčici je dijagnostikovan progresivan tumor mozga u aprilu 2021. godine, a nakon svih pokušaja liječenja preminula je u januaru ove godine. Roditeljima je ovo bila jedina nada da ponovo vide svoju kćerkicu.
Ali, kriogeničko zamrzavanje privlači i bogate i ekscentrične, pa tako u „Alcoru“ leži i tijelo američkog programera koji je prvi radio na otklanjanju grešaka i nadogradnji Bitkoinovog otvorenog koda, a koji je umro 2014. godine, nakon petogodišnje borbe s amiotrofičnom lateralnom sklerozom (ALS).
Da biste uspjeli da zamrznete svoje tijelo potrebno je da izdvojite pravo malo bogatstvo. Za ovakav poduhvat treba da platite 200.000 dolara da biste obezbijedili zamrzivač visoke tehnologije, dok po aukcijskoj cijeni od 80.000 dolara možete da zamrznete samo svoj mozak.
Kada je riječ o zamrzavanju mozgova, korisnici koji se odluče da „sačuvaju samo ovaj organ“ čekaju naprednu tehnologiju koja će za njih da napravi potpuno novo tijelo.
Postupak zamrzavnja izgleda tako što se cijelo telo stavlja u velike cilindrične komore zajedno sa još tri tijela. Kada osoba umre doktori moraju brzo da reaguju kako bi sa sigurnošću sačuvali tijelo i pripremili ga za zamrzavanje.
Prvi korak podrazumijeva da se iz tijela ispusti krv i ostala tečnost, a zatim se ono uroni u tečnost koja podsjeća na antifriz. Time se sprječava kristalizacija i oštećenje ćelija tokom procesa zamrzavanja.
Zatim se tijelo premješta u bure koje za skladištenje ne koristi električnu energiju nego se umjesto toga jednom nedjeljno puni novim azotom.
Iako mnogi polažu nade u ovaj vid “oživljavanja”, trenutno ni jedan naučnik niti ljekar može da potvrdi da će do njega doći i da li je tako nešto uopšte moguće.
– Proces zamrzavanja nanosi neku štetu, ali to je jedini proces koji nam je sada poznat, a da može očuvati tkiva i stanične strukture – rekao je Dennis Koawlski iz instituta Cryonics za Mic. Znanstvenici su ostvarili napredak i u očuvanju organa. Procesom vitrifikacije su otopili pa presadili bubreg zeca koji je proradio.
No Kowalski dodaje kako je pravo pitanje jesu li naši živci, sinapse i sve što sačinjava naš um očuvali svoju cjelovitost nakon procesa zamrzavanja.
Najvjerojatnije nećemo biti odmrznuti prije vremena i neki ljudi će vjerojatno ostati u tom stanju dok medicina ne napreduje dovoljno da se izliječe njihova stanja. Kako ne znamo kad će to biti, neke tvrtke nude zamrzavanje na neodređeni rok, a financiraju se kroz zakladu, poput Alcora. Bude li to za nekih 50 ili 100 godina, mogli bi pomisliti da će ta budućnost biti nezamisliva, ali Ole Martin Moen sa Sveučilišta u Oslu kaže da ćemo se prilično lako moći prilagoditi.
– Ne mislim da će ta prilagodba biti teža od današnje imigracije nekog tko iz Afrike dolazi u Ameriku, a pogotovo ne teže od 15-ak godina koliko je novorođenčetu potrebno da se prilagodi društvu – rekao je Moen. S druge strane u svom radu je ranije naveo da bi se mogli probuditi upropaštenih tijela u bizarnoj budućnosti.
– Reanimirani ljudi bi mogli imati stara i oronula tijela, ostati bez prijatelja i obitelji i osjećati se poput pravih stranaca u dramatično drugačijem društvu u kojem njihove vještine više nisu potrebne – rekao je. (Najportal)
Zanimljivosti
VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi
Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.
Osmijeh od uha do uha
Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.
Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.
– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.
Njihovo dijete
Kako su te prihvatili stariji taksisti?
– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.
Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.
– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.
Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.
– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.
Student Informatike
Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?
– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.
Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:
– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.
Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?
– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.
Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.
Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.
Bato Šišić (Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti1 mjesec
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti5 mjeseci
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON