Pratite nas

Vidoviti ljudi

Gordanu Sprečković iz okoline Šapca spasio je Vidoviti Ado: ŽAO MI JE ŠTO SVEKRVU NISAM “MUŠKI” PREMLATILA

Published

on

Iako je, kako kaže, nedavno progledala nešto Gordanu Sprećaković, 45 – godišnju majku četvero djece iz okoline Šapca steže u grlu, tijelo joj svaki put zatreperi kada se sjeti minulih vremena patnje. Pita se – zašto joj je sve to trebalo, je li zbog iskrene ljubavi, koja je izgleda bila jednostrana, morala proći sve te patnje? Ona je iskreno voljela, a on…?

Zbog njega je sa nepunih 18 godina pobjegla od roditelja iz rodne Bjeljine. Da je rekao da idu na Mjesec, krenula bi, ostavila sve što je do tada voljela i poznavala. Bila je uvjerena da će njena ljubav ako treba i planine micati.

Eh, da mi je ova pamet i one godine! Ne bih danas bila napola luda niti bi izgledala kao starica od 80 ljeta; ne bi mi duša bila prazna, srce čemerno i otrovano – bolno uzdišući započinje besjedu Gordana.

Svi su joj govorili da odlazi u kuću vještice, da Nino nije za nju, da je to problematična i poročna porodica. Ali ona je vjerovala samo svome srcu, iako je već nakon mjesec dana mogla osjetiti da će joj svekrva biti prevelik problem u braku.

“To što me je on na svakojake načine mučio i ponižavao, navikla sam. Voljela sam ga iako je bio okorjeli kockar i pijanac. Na moje oči je dovodio druge žene. Ali svekrva? Ta poseseivna i pakosna žena, ledenog i otrovnog srca! Vještica, zlotvor! Njeno hladno srce nisu mogla otkraviti ni naša djeca.

Osjećala sam da mu ne značim ništa, a da njegova majka mrzi sve moje, moje prisustvo u toj kući i da ona naručuje sve njegove gadosti prema meni i našoj djeci. Djeca mi nisu mogla pomoći, bila su premala da bi i shvatila šta se dešava. Zbog njih nisam ni pomišljala na razvod, jer gdje ću praviti siročiće. Nastojala sam njih koliko sam mogla zaštiti od njegovog bijesa, a to činim i dan danas. Iako smo službeno razvedeni, mi zapravo živimo u strahu. Ko mi može garantovati da on sutra neće odnekud bahnuti u kuću, djecu zasresti u putu i napraviti belaj?

Najbolje bi bilo kada bi smo identitet mogli promijeniti I odseliti se negdje daleko, ali to je nemoguće. Iz tog razloga nerado o tome govorim za javnost, ali ipak ovakvih primjera je na hiljade oko nas. Biće mi drago ako ikome ova moja ispovjest pomogne – govori Gordana.

A njenom agresivnom suprugu, često je mrak padao na oči, pogotovo kada je na kocki gubio. Nije tražio poseban povod da podvikne, zagalami pa i šaku da digne na nju ili djecu. Njegova majka je bila dežurni “palikuća” dolijevala je ulje na vatru. Nisam im valjala. Uživali su u mome močenju. Začudo ja sam sve to prihvatala mirno, nikada se nisam usprotivila, niti digla glas.

Nije to bilo zbog poštovanja prema njima, jer ko može poštovati takve neljude. Svekrvini sihiri od mene su napravili roba, pod njihovim utjecajem sam bila napola luda žena. Znate kad žena navikne na takav život, a svjesna je da nema gdje nazad onda batine, poniženja, spletke, pijanke, kocku, prostitutke u vlastitom bračnom krevetu, prihvati sasvim normalno. Bila sam slijepa, bez pameti. Da sam bar jednom je onako “muški” premlatila, kao što je mene njen sin, danas bi mi, čini mi se, bilo lakše.

Bilo je dana kada je sumnjala da se njena svekrva bavi paranormalnim stvarima, osjećala da nešto nije uredu, ali nije mogla vjerovati. Tek kada je pala u postelju, jer je sve boljelo, a lijeka nije bilo, kada je bila “sazrela” za luđačku košulju, njena majka joj je priskočila u pomoć. Zatražila je pomoć od Vidovitog Ade. On joj je rekao da sam puna sihira, te da se to mora podhitno skidati; u protivnom crna magija će još više razarati moju psihu.

“Donijeli su me na nosilima i bez svijesti. Ne sjećam se tih prvih tretmana, ali se sjećam mnogih slika i patnji dok sam se čistila od negativne energije. Poput zmije na duhovnim tretmanima sam se izvijala na podu, klečala, molila, vrištala….

Pri tome mi se bistrio razum. Začudo sve to vrijeme samo mi je svekrva bila pred očima. Pojvaljivala se u različitim vizijama, čas vještica, čas strašilo, čas zvijer…
Na Adinim tretmanima ja sam se preporodila, oči otvorila, pamet i zdravlje povratila. Nakon toga okrenula sam novu stranicu. Digla sam ruke od svega, napustila i muža i svekrvu, te sa djecom započela novi život. Preselila sam se u okolinu Salzburga. Brat od strica mi je pomogao, a pomaže I danas.

Krenulo mi je nabolje. Iako nemam vremena i ne želim da se bavim njima, saznajem da im je krenulo nizbrdo sa životima. Moj bivši muž se povlači po Šapcu kao zadnji klošar, a svekrva je na liječenju u Beogradu. Teško je oboljela, ni živa ni mrtva. Umire, a ne može dušu da ispusti.

Vidovitog Adu prozvali su kraljem vidovnjaka. Bavi se istjerivanjem džina, odnosno zlih duhova iz ljudi, a uz pomoć otvaranja zvijezde gleda čovjekovu prošlost, sadašnjost, budućnost. Kontakt telefon/viber je: 00387/ 61 486 402. (Naj portal/MARKETING)

Vidoviti ljudi

Iz paklenih muka Esmu Mehić je spasila Vidovita Rabija: ZAŠTO BAŠ MOJE DIJETE?

Published

on

Nikada nisam pomišljala da će se moja najveća noćna mora okončati skoro sasvim slučajno i da će ustvari uzroci svega toga ležati tako blizu mene. Da sam barem znala! Jer noći ispunjene vriskom, neartikulisanim zvucima, razbacane stvari po kući…, bili su moja svakodnevnica pune dvije godine.

Živjela sam u strahu, možda je bolje reći da sam samo postojala. Zapravo, života nisam imala, na ulicu nisam izlazila mjesecima. Jedina stvar koja me interesovala i zbog koje sam ponekada željela da da jutro i ne scane jeste: „Zašto moje dijete?“.

Jecaji na ulici

Moja kćerka, to divno stvorenje koje nikada nikome nije nanijelo zlo, koja je bila uzorna i odlična učenica, bila je bolesna, a uzrok niko nije znao. Imala je 16 godina. To je vrijeme kada se stva, kada se voli… A ona nije imala vrijeme, za nju je stalo. Živjela je u nekom svom svijetu gdje su joj očaj i bol bili zamjena za ljubav, a svaki novi dan imala je sve više džinovsko-šejtanskih napada.

Najteže od svega za jednu majku jeste kada gledate vaše dijete kako se pati, a vi mu ne možete pomoći. U stanju u kojem se nalazila ona čak nije ni znala da sam joj majka.

Da su bar doktori znali šta je mom djetetu! Ali, ne. Svi nalazi i snimci bili su uredni, a na terapije nije reagovala onako kako su oni očelivali. Počela sam da sumnjam da izlaz iz ove situacije uopće posoji, nisam vidjela nikakvu alternativu, nikakvu pomoć; samo moje dijete koje umjesto pjesme ispušta neartikulisane urlike poput mačke i psa.

Moja je Elma tonula sve dublje, a sa njom i ja. Za pomoć se nisam mogla obratiti nikome, jer ne bi vjerovali, tako da sam sav svoj teret nosila sama i to me jako boljelo.

Nakon, ko zna kojeg uzaludnog pokušaja da u bolnici nađemo lijek ili bar put do lijeka. Jednog dana sam plačući krenula iz bolnice i u putu sam sreča sboju staru poznanicu. Napokon sam zajecala i sve joj na ulici ispričala o našim jadima.

No, na moje iznenađenje ona mi je rekla kako je i sama imala nekih problema i dala mi je broj od Vidovite Rabije. Savjetovala mi je da kod nje odem što prije, ali ja Rabiju nisam odmah nazvala. Strahovala sam da ni ona neće pomoći mojoj Elmi.

Pramen kose

No jedno noći desio se najjači napad. Bacala je stvari po podu, vrištala… Ubrzo je izgubila svijest, uzgledala je kao da spava, što je mene još više prepalo. Vidjeti je tako neprirodno mirnu, čini mi se da je bilo još teže, nego je gledati rastrešenu i raspamećenu.

Tako kasno, u panici sam se javila Vidovitoj Rabiji. Tada nisam ni slutila da će moj telefonski poziv biti odlučujući za izliječenje moje kćerke. Nisam ni sanjala da ću otkriti uzrok njenog stanja i nepoznate bolesti.

Ukratko sam joj objasnila situaciju, a ona mi je rekla da će da prouči Dovu iz Kur'ana za moju Elmu, kako bi je smirila. A onda je, nakon što je „otvorila njenu zvijezdu“ kazala kako je moje dijete pod sihirima.

„Njoj su napravljeni sihiri preko pramena kose, a uradila je to njoj po krvi bliska osoba. Vi i ta žena se nikada niste voljele. Ona, zapravo, vas nije nikada prihvatila…. – govorila je vidovita Rabija, a meni je odmah bilo jasno da je to moja svekrva, jer me ta žena nikada nije prihvatila kao snahu.

Sutradan smo stigle kod Vidovite Rabije, moja kćerka nij mogla stajati na nogama, unijele smo je unutra. Rabija je uzela za ruku i počela da uči….

I upravo tada u toj prostoriji desio se najljepši trenutak u mome žiovotu. Elma se smirila i zovnula me „Mama“.  Rabija je nastavila učiti, a onda joj dala kocku sa tom učenom vodom.

Vodila sam je ukupno na devet tih duhovnih tretmana, kupala je učenom vodom, posipala posteljinu i garderobu njenu, prskala sobu u kojoj spava.

Danas, nakon svega, Elma je drugo dijete, sasvim je priroddna i zdrava, um joj se izvistrio, emocije probudila. Opet naš dom miriše toplinom i ljubavlju.

Njen kontakt telefon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending