Amerikanka po imenu Stejsi Fejsk je kao tinejdžerka od samo 15 godina dobila bebu, ne znajući šta u tom trenutku da uradi.
Na kraju je donijela najtežu odluku koja joj je zauvijek obolježila život – svog sinčića je dala na usvajanje. Kada ga je predala socijalnoj službi, to je bio posljednji put da je u naručju držala svoju bebu.
Stejsi je prekinula svaku vezu sa djetetom koje je udomljeno u Pitsburgu. Dobio je ime Stiven i postao je član porodice Straun. Vremenom je taj dječak sa kojim se poigrala sudbina postao vojnik, a zatim i veteran, a kako je kasnije ispričao, nije prolazio nijedan dan da se nije pitao ko mu je mama. Međutim, nije imao nikakav izvor koji bi ga odveo do nje. Konačno je odustao od potrage kada su ključna dokumenta izgubljena u poplavi.
Ipak, kako se često dešava da u takve priče sudbina umiješa svoje prste, Stivenu se tračak nade da će jednog dana ipak upoznati svoju mamu pojavio 2017. kada je donesen zakon po kom usvojena djeca dobijaju pravo na pristup matičnoj knjizi kako bi mogla da saznaju sve što ih zanima o njihovom rođenju. To je, naravno, promijenilo sve.
Stiven je tada već napunio 35 godina i saznao je da je njegova biološka majka Stejsi Fejks. Želeći da ponovo uđe u njen trag i da uspostavi kontakt sa njom, odlučio je da je pronađe, te ju je prvo potražio na društvenim mrežama. Vidjevši da na toj mreži nekoliko žena dijeli isto ime i prezime pokušao je da okuša sreću, kontaktirajući svaku od njih u nadi da će pronaći onu pravu koju traži – svoju majku.
Stivenov pristup nije bio toliko neobičan za neke od njih, međutim, pitanje koje je postavio „pravoj“ Stejsi pokrenulo je lavinu kakvoj se nije nadao.
“Poslao sam poruku i rekao: „Hej, imam čudno pitanje! Da li ste možda dali dječaka na usvajanje 1982?“ Kada mi je odgovorila da jeste, rekao sam joj da mislim da je ona moja biološka majka – otkrio je Stiven.
Da krv nije voda pokazalo je to da su Stiven i Stejsi dijelili mnogo toga zajedničkog. Bili su dio istog boračkog udruženja, a i oboje su voljeli da trče maratone.
Želeći da priredi iznenađenje za svoju majku te da je napokon upozna, Stiven je zamolio svoje udruženje da to učini na maratonu na kom je i ona trčala. Izrazio je želju da to bude i medijski ispraćeno.
Želeći da indirektno čitavom svijetu najavi šta slijedi, Stiven je na papiru ispisao kako je prošlo tačno 13.075 dana kako ga je mama posljednji put vidjela. Iako je Stejsi znala da će konačno upoznati svoje dijete, on je uspio da je iznenadi. Prikrao joj se iza leđa i samo joj se bacio u zagrljaj. Svi okupljeni lili su suze, a nesretna Stejsi je kroz vrisak tuge samo ponavljala jednu te istu rečenicu: „Nisam mogla da te držim u naručju“.
“To je bilo iznenađenje, zaista veliko iznenađenje. Na to sam čekala godinama. Uvijek sam željela da ga pronađem, ali nisam znala da li je ljut na mene. Plašila sam se, nisam znala da li me mrzi. Toliko je sve bilo dirljivo i emotivno za mene, da ga dodirnem nakon toliko godina – rekla je Stejsi za američke medije.
Stivenova sreća se nije tu zaustavila, on je upoznao i svoje sestre, koje su bile presretne zbog susreta i rekle da su znale da on postoji i da su čekale trenutak da ga vide. Nakon što su otrčali maraton i ispričali se, svi su otišli na večeru na kojoj su se bliže upoznali. Odlučili su da održe kontakt i da se i dalje viđaju.
Stejsi je to iskustvo otvorilo oči i promijenilo joj način razmišljanja, pa je roditeljima koji traže svoju usvojenu djecu poručila da nikada ne treba da gube nadu. (Naj portal)
