Pratite nas

Zanimljivosti

Posljednji “ružan zakon” bio je na snazi sve do 1974.: RUŽNIM LJUDIMA SU IZRICANE KAZNE AKO BI SE POJAVILI NA JAVNIM MJESTIMA

Published

on

Kada je riječ o zakonima, niko nikada nije rekao da su oni uvijek bili fer i pravedni. Tipičan primjer nepravde desio se kada je San Francisko postao prvi grad u Sjedinjenim Državama koji je kriminalizovao ružnoću.

Da, dobro ste pročitali, u 1880-im godinama ste mogli biti kažnjeni ako niste dovoljno lijepi u javnosti.

Ovakve odredbe širom Sjedinjenih Država zabranjivale su pojavljivanje na javnim mjestima bilo koga ko je „bolestan, osakaćen, ili na bilo koji način deformisan, odnosno neugledan“.
Ovi „ružni zakoni“ bili su stvarni koliko i američki građanski rat, a u stvari su se pojavili baš kada je rat pokucao na vrata zemlje. A ni oni nisu bili šala, već su došli sa strogim definicijama ružnoće. Zakoni se nisu odnosili samo na jutarnju nadutost ili pojavu akni.

U Americi 19. vijeka nije bila tajna da su klasa i izgled išli ruku pod ruku. Negdje 1867. godine, u San Francisku je donesen jedan od prvih statuta ružnog zakona koji je glasio ovako:
„Da se zabrani ulično prosjačenje i da se određene osobe uzdrže od pojavljivanja na ulicama i javnim mjestima“.

Za vrijeme rata i terora, vlasti su vjerovale da će osobe užasnog izgleda postati samo još jedna stvar koje se treba plašiti. Ulice su očišćene ovim zakonom kako bi „dame delikatnog zdravlja“ mogle da lutaju uokolo bez straha od deformisanih monstruoznosti.

Riječi kao što su „odvratno“, „ružno“, „deformitet“ i druge, našle su svoj put u većini uredbi širom država, ali svaki statut je imao svoju verziju koja je zabranjivala radnje prosjačenja i lutanja ružnih ljudi po gradu. Ovakve verzije ružnih zakona javnost je pozdravila. Članak u Čikago tribjunu nazvao je uklanjanje neuglednih prosjaka sa ulica javnim dobrom.

Termin „ružni zakoni“ dodijeljen je okrutnim uredbama 1975. godine, kako zbog predmeta njihove materije, tako i zbog užasnosti njihovog djejstva. Do 1974. zakon je već bio ukinut.
Osobe sa invaliditetom su postepeno dobijale veća prava, a 1990. godine je u Sjedinjenim Državama usvojen Zakon o Amerikancima sa invaliditetom. (Naj portal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending