Pratite nas

Sudbine

Zatražila od muža da majku smjesti u starački dom: KADA VIDIM NJENE PRLJAVE RUKE, JA NE MOGU DA JEDEM!

Published

on

Znamo koliko majka uloži truda i napora da odgoji svoje dijete i zbog toga se nikada ne žali. Dođe vrijeme i oženi ili uda dijete svoje, sretna i zadvoljna. Međutim, dešava se da nevjesta ili zet ne budu zadovoljni njenim mukotrpnim radom, u ovom slučaju nevjesta nije mogla da gleda majku svog muža, ženu koja ga je odhranila.

Jedan mladić, jedinac u majke se oženio.  Bio je očinji vid svojoj majci, a on njen ponos, snaga… Kada se oženio bila je najsretnija na cijelom svijetu, snahu je prigrlila kao najrođeniju kćerku.  Jedan dan, njegova supruga je napustila jelo i otišla u svoju sobu. Majka reče:

„Sine, idi vidi da nije bolesna. Nemoj da zaspi gladna. Sine, pazi svoju suprugu.“

I on je pomislio je da njegova draga bolesna, pa je otišao za njom u sobu. Upitao je:

„Ljubavi, jesi li bolesna? Zašto ne jedeš sa nama?“

Ona mu reče:

„Ne mogu. Kada vidim prljave ruke tvoje majke, ja ne mogu da jedem“.

Njene ruke bile su naborane. Samo ona zna koliko je teških poslova radila kako bi sina na noge podigla. Eto, baš te ruke su zasmetale njegovoj supruzi. On upita:

„Šta predlažeš?“

Ona reče:

„Najbolje je da je smjestiš u starački dom!“

On reče:

„Ne brini ljubavi. Samo neka si mi ti dobro. Sutra ćemo to riješiti. Ali, prije toga ne zaboravi da smo sutra pozvani kod tvojih. Kada se vratimo, odvest ću majku u starčki dom. Sutra ćemo povesti i moju majku na ručak kod tvojih.“

Novi dan je došao i on sa svojom suprugom i majkom ide u goste porodici svoje drage supruge. Za sofrom se nije pojavila njegova majka. Ostala je u drugoj sobi. Šapatom je upitao suprugu šta je sa mojom majkom. Zašto ne jede sa njima. Ona mu reče:

„Ne brini, ona jede sama u drugoj sobi!“

On upita:

„Jesi li joj ti rekla da ostane sama u drugoj sobi?“

Ona reče: „Da!“

Za sofrom je razgovor otpočeo punac. Rekao je:

„Zete, ti znaš da je naša kćerka jedinica i da joj želimo svu sreću ovog svijeta. Ona ima pravo da živi samo sa tobom u kući. Zato od tebe očekujemo da nađeš rješenje za svoju majku.“

On reče:

„Već sam supruzi obećao da ćemo to riješiti danas. Ne brinite.“

Jelo je postavljeno. Svi počeše jesti osim njega. Punac primijeti:

„Zete, šta je s tobom… Zašto ne jedeš?“

On reče:

„Ne mogu. Kada vidim vaše prljave ruke, ne jede mi se… Vaše ruke su prljave koliko i vaša srca!“

Njegova supruga je ostajala zapanjena.

Ustao je, ušao u sobu u kojoj je bila njegova majka, kleknuo pored nje, poljubio njene ruke, zaplakao i rekao:

„Hajde majko, idemo!“

Starica upita:

„Ali, sine. Kuda idemo?“

Majka ništa ne zna i čudi se. On je samo plakao. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending