Nakon hita “Ne dolazi u moj san”, devedesetih godina Boban Zdravković je bio velika zvijezda na prostorima bivše Jugoslavije. Naročito su za njim ludovale klinke, a pjesma je postala folk evergrin.

U jeku najveće popularnosti doživio je neviđenu neprijatnost, u kojoj umalo nije “pokupio” batine.

Deseilo se to za vrijeme novogodišnjeg dočeka u jednom hotelu u Peći. Boban je nastupao u elegantnom crnom odijelu i snježno bijeloj kušulji.

Jelo se, pilo, veselilo, publika je uživala. Dočekala se I nova godina, čestitalo… Sve je bilo kako se samo poželjeti može negdje do tri ujutru. Piće je učinilo svoje. Mnogi gosti su bili pripiti.
Boban napravo pauzu, sjeo za sto da odmori. Negdje oko tri sata ujutro jedan od gostiju poče da viče gledajući u njega:

“Lako te nije sramota? Šta tu sjediš? Brže ustaj i daj mi jednu koka-kolu, da mi se razbistri u glavi!

Iako je gledao u Bobana, on nije odmah ukapirao da se obraća njemu. . Ćutao je i pio sok.

Kad je gost vidop da Boban ne reaguje, zavika još glasnije:

“Šta je tebi, šta zamišljaš? Jesam li ja tebi nešto rekao?

Foto: Reprint Sabor

A onda je ustade i krenu prema pjevaču..

“Halo, kakav si ti konobar? Sad ću ja tebe kod šefa… Zašto li mi ne daješ moje piće…

Nastaje haos u sali, smijeh…. Očito, čovhek je Bobana zbog crnog odijela i bijele košulje pomiješao sa konobarom.Ipak, Boban mu je kazao:

“Čovječe, nisam ja konobar!

Na to će čovjek:

“A šta si ako nisi konobar?

“Pjevač!

Nije mogao da se načudi kako je moguće da sam ja pjevač. Oni koji su slušali naš dijalog, vrištali su od smijeha. Jedva tipa odvojiše od mene. Ja sam crvenio i blijedeo, pitajući se šta mi bi da se zaista obučem kao konobar. Jedva sam dočekao da se društvo raziđe. Nikada više u životu nisam obukao crno odijelo sa bijelom košuljom i crnom kravatom… – pričao je Boban Zdravković. (Naj portal)