Pratite nas

Sudbine

Razočarani Šimpovići: ODREKLI SE SINA PREKO NOVINA, A NJEMU TO SMIJEŠNO

Published

on

Krunoslava i Franjo Šimpović iz Hlebina u Hrvatskoj odlučili su se javno, “preko novina”, odreći svog 45-godišnjeg sina.

Četiri godine, ističu, sina nema u Hlebinama, a kako su i unuci počeli izbjegavati kontakte s njima, odlučili su staru izreku “Odreći ću te se preko novina” pretvoriti u djelo, javlja Podravski list.

“Sina se javno odričemo, on, zajedno sa svojom snahom, za nas jednostavno više ne postoji. Učinit ćemo sve da ga zakonski izbrišemo kao našeg sina”, naglašavaju Krunoslava i Franjo Šimpović.

Odmalena su, kažu, sinu dopuštali sve što poželi, a njegovo nepodnošljivo ponašanje prema njima počelo je od malih nogu.

“Još dok je bio student znao nas je vrijeđati, pogotovo mene. Bili smo dobri prema njemu samo kad je trebao novac. Situacija se dodatno pogoršala nakon što se oženio.

U prve tri godine braka šogorica nam je bila dobra, a poslije se sve okrenulo i bilo je sve gore i gore”, kaže Krunoslava Šimpović.

“Svaki poziv u posljednje četiri godine završavao je teškim vrijeđanjem mog sina, a kada smo mu dolazili u posjet, zajedno sa snahom, činio je sve da ne vidimo unuke”, dodaje ona.

„Naši unuci nas vole jer smo ih svuda vodili i uživali su s nama. Sin i snaha su čak izmislili da živimo u Americi i na taj način su nas pokušali odvojiti od naših unuka. U posljednje četiri godine nijednom nas nije nazvao, a često nam se nije javljao na pozive. Svašta mi je govorio i toliko me vrijeđao da sam znala plakati cijeli dan”, žali se Krunoslava Šimpović, prenosi N.ova.rs.

“Potpuno smo slomljeni i nema nam druge nego se preko novina odreći sina i snahe”, zaključila je Krunoslava.

Sin nije želio previše komentirati izjavu roditelja.

“Meni je to malo smiješno, a svaki drugi komentar vezan uz navode mojih roditelja je suvišan”, kratko je rekao on. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending