Pratite nas

Vidoviti ljudi

Amra S. iz Tuzle, kod Vidovite Rabije je pobijedila “sihir ludila”: UŽIVALA SAM UDARAJUĆI GLAVOM O ZID!

Published

on

Nisam nijednom izrezala vene, niti svom tijelu nanijela neku ozbiljnu štetu. Ipak, i ovo što sam radila, ne može se svrstati pod normalno. Daleko od toga – uvodi nas u svoju priču Tuzlanka Aldijana, studentica Pravnog fakulteta u Tuzli.

Dugo je Aldijana probleme sa kojima se suočila, upravo sa fakultetom vezivala. Zapravo, sve dok nije upoznala Vidovitu Rabiju iz Doboja. No, krenimo redom.

Prvobitne odlične ocjene u indeksu, Aldijani su dale podstrek da još više prioni na učenje, studij privede kraju i zatraži zaposlenje. No, umjesto zacrtanog plana, desilo se nešto posve drugo.

“ako sam i dalje vrijedno učila, obnovila sam drugu godinu. S tim sam izgubila volju za učenjem pa i životom. U meni se rodila neka agresivnost. Nisam bila prijetnja za druge, samo za sebe. Uživala sam u samoozljeđivanju. Mislila sam da je to sve zbog fakulteta – priča Aldijana.

Od svojih bližnjih je krila onoliko koliko je mogla da ima ozbiljan psihički problem. No, sve je teže bilo kontrolisati potrebu za ispoljavanjem agresivnosti.

“Navest ću nekoliko primjera. Uzela bih, recimo, češalj da se počešljam, a završila bih tako što sam iz glave čupala pramenove kose. Najviše od svega prijalo mi je udaranje glavom o zid. Šamarala sam samu sebe, grebala, škrgutala zubima toliko jako da sam ih dosta polomila. Nisam mogla normalno funkcionirati i koliko god da sam osjećala potrebu da ispoljavam agresivnost, i koliko god sam uživala u tome, znala sam da to nije normalno. To normalni ljudi ne čine. Ako ovo neko primijeti, proglasit će me ludom – shvatila je Aldijana ozbiljnost svoje situacije.

Tako je prestala izlaziti iz kuće, druženje je svela na minimum, krila se i od svojih bližnjih. Dane je provodila nanoseći sebi bol i istovremeno, po internetu tražeći simptome slične svojima.

“Negdje sam pročitala da je autodestrukcija potreba nekih ljudi da bi se osjećali živima. Kod mene to nije bio slučaj. Naprotiv. Ima ona scena u filmu „The sun also rises“, snimljenom prema istoimenoj knjizi Ernesta Hemingveja, kad neko upita Mikea Campbella kako je bankrotirao, a sve što je on u stanju reći je: “postupno, a onda munjevito. Tako udara depresija. Jednog dana se probudite smrtno uplašeni da ćete morati živjeti”. Baš tako sam i ja razmišljala. Bojala sam se života, sebe, onoga što jesam i onoga što me čeka. Šta ako se stanje toliko pogorša pa se ozbiljno ozljedim? Ili nekoga drugog? Da li ću završiti u ludnici ili zatvoru? – pitala sam se svakodnevno.

Ostat će, naravno, nepoznanica da li bi se neke od njenih sumnji ostvarile u slučaju da nije susrela vidoviru Rabiju. Ovako, problem je riješen, a samim tim, hipotetičko pitanje šta bi bilo kad bi bilo – suvišno je.

“Rabiji sam otišla sama, ne govoreći ništa svojim roditeljima. Pričala sam joj o tome kako uživam svom tijelu nanositi bol, bosti se viljuškom, stiskati vrat dok mi ne nestane zraka u plućima i još mnoštvo nelogičnih stvari. Pažljivo me saslušala, potom otvorila Kur’an. Zavirila je još u neke spise. Njena dijagnoza glasila je – sihir ludila, koji se manifestuje rastrojstvom, izbezumljenošću, nenormalnim ponašanjem i riječima. Pitala me želim li znati ko mi je to učinio. Odgovorila sam da ne želim. Samo mi je stalo da se toga riješim. Potom je na meni radila duhovne tretmane. Dala mi je i zaštitu u vidu hamajlije i učenu vodu da pijem.

Prvo veče nisam mogla zaspati, mučili su me košmari u kojima sam sebi mesarskom satarom sjekla dijelove tijela. Drugi dan je već bilo bolje. Treći dan je nastupilo potpuno preobraženje. Prošlo je već podosta vremena od susreta s Rabijom, a ja nikad više nisam ni pomislila da se povrijedim. Ponašam se savim normalno, kao i većina drugih ljudi – kaže na kraju Aldijana.

Vidovita Rabija važi za jednu od najsposobnijih i najuspješnijih iscjeliteljki u regiji. Njen kontakt telon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal/MARKETING)

Parapsihologija

Mirsada M. iz Zenice tvrdi da je imala sreću pa je poslušala Vidovitu Rabiju: KOJA MAJKA MOŽE BITI PROTIV SREĆE SVOGA SINA

Published

on

Danas kada pogledam unazad, čini mi se da je vrijeme od prije godinu dana samo ružan san. Imam utisak da su događaji koji su se zbili samo plod nečije loše mašte. Nerado sebi priznajem da se sve zbilo i da sam, ustvari, bila mnogo povrijeđena.

Kao mlada ostala sam bez supruga, tako da sam čitav svoj život posvetila sinu jedincu, boreći se za njegovu bolju sudbinu i nadajući se da neće morati poput mene kroz život prolaziti sam. U vrijeme kada sam trebala doživljavati najljepše stvari u životu, meni se počelo događati upravo suprotno.

Živa rana

Vjenčanje moga sina nije mi donijelo sreću o kakvoj sam sanjala; donijelo mi je samo patnju i bol. Želeći obezbijditi svome sinu i njegovoj supruzi što bolji život, upravo u vrijeme kada su se vjenčali, u moj život ušao je jedan stariji gospodin, kojem je bila potrebna saputnica. Odlučila sam se na brak, mada nevoljko.

Vjerovala sam da će moja udaja biti na neki način olakšanje mome sinu. Oslobodila sam im stan, nadajući se da će im to pružiti dovoljno prostora za nastavak normalnog života. Međutim, ništa nije onako kako si čini. Umjesto da krenem naprijed, ja sam propadala još dublje u ponor. Suprug se promijenio, počeo je i fizički da me zlostavlja, a sin je počeo da se odvaja od mene. Čak smo prestali potpuno komunicirati.

Jedino sam kontktirala sa snahom. Ona je bila divna i pažljiva. Jako sam je voljela i slijepo sam joj vjerovala. Uz to bila je uz mene u vrijeme mojih prihičkih kriza, pa i ostalih zdravstvenih tegoba. A moje sam tegobe pripisivala sinovljevoj hladnoći prema meni. Ubijalo me je to, peklo. Bila je to živa rana u mojoj duši.

Za moje tegobe ljekari su okrivljivali stres i godine. Kljukali su me tabletama za smirenje, savjetima, dugim beskorisnim razgovorima i pretragama. A ja sam propadala i duhovno i fizički.

U očaju sam pokucala i na vrata vidovite Rabije. Zapravo kontaktirala sam je telefonom, a onda smo se dogovorile za direktne kontakte, jer Rabija mi je kazala nešto, što sam mogla najmanje očekivati. Bio je to istinski šok i sreća je da sam poslušala Rabiju.

„Vama je tegobe donijela supruga Vašeg sina. Sihiri su njeno djelo – kazala joj je vidovita Rabija.

Zar ta divna osoba koja je uvijek prema meni bila pažljiva i nježna? Zar ona koja bezgranično voli moga sina?

„Nije ona to učinila zbog mržnje prema Vama nego iz straha da se Vi ne biste miješali u njihove bračne odnose – objasnila je Rabija.

U četiri oka

Nikada nisam ni u snu mogla pomisliti da je bilo koja osoba spremna ići tako daleko zbog ljubavi. Najmanje sam sumnjala u svoju snahu sa kojom sam imala bolji odnos nego sa sinom jedincem. Ipak, u svoj toj agoniji, nevjeici i šoku pristala sam na duhovne tretmane kod vidovite Rabije. Definitivno, bili su djelotvorni.

Nakon Rabijinih Kur'anskih molitvi, hamajlija zaštitnica i učene vode koju sam koristila za prskanje ulaza ispred stana (radila sam to krijući da me oni ne vide) počeli su se mijenjati prvo odnosi između mene i moga muža. Nestajali su hladnoća u kući, moja narvoza i njegova agresivnost kao da su se topili. Istina, duša je boljela i bila je prazna zbog posesivnosti moje snahe. Osjetila se i bolja atmosfera u kontaktima sa sinom, ali snaha je bila nekako rezervisana. Kao da je osjetila da nešto znam.

„Koja majka može biti protiv sreće svoga sina? – upitala sam je nakon što mi je priznala da je vidovita Rabija bila upravu.

Sve sam joj rekla svojim pitanjem i majčinskim pogledom i prema njoj. Ona je plakala, tvrdeći da nije željela ništa loše meni napraviti, nego je samo željela zaštitu za svoj brak. U tome je eto pretjerala.

Nije mi bilo lako oprostiti, ali nisam željela da stajem na put njihovoj sreći. Ipak, ona je žena koju je moj sin izabrao, danas nosi njegovo dijete i zaista ga beskrajno i ludo voli.

Sve nesporazume smo završile u „čatiri oka“, njeni grijesi ostaju naša tajna. Tim prije što su se odnosi između mene i moga sina počeli normalizirati, sve češće popijemo kafu, čujemo se telefonom, razmijenimo iskustva, pomilujem ga pogledom, a on mene božanstvenim osmjehom.

Vidovita Rabija uklanja sve vrste crne magije, uroke, prokletstvo, uspješno spaja rastavljene i vraća izgubljene ljubavi, ima posebne ritruale za ljubavno vezivanje, otkriva da li vam je suđna određena osoba, uklanja negativnu energiju iz porodičnog doma, firmi, prevoznih sredstava.

Njen kontakt telefon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending