Pratite nas

Sudbine

Neobičan Čačanin: DEJAN BISENIĆ TVRDI DA SVAKA KUĆA IMA SVOJU ZMIJU ČUVARKUĆU

Published

on

Kad upekne sunce i temperatura se popenje iznad 30 stepeni mnoga domaćinstva imaju nezvane goste. U pitanju su zmije koje se sve češće mogu vidjeti tamo gdje ih do sad nije bilo – u podrumima stambenih zgrada u centru grada.

Ovakava situacija već nekoliko puta desila se u Čačku, a kada su dežurne službe nemoćne u pomoć uplašenim građanima dolazi Dejan Bisenić. On dvije decenije na sebi svojstven način komunicira sa ovim životinjama i tako spašava na stotine života.

“Primam pozive i u dva sata po noći, i ja ustanem i krenem. Nikad mi nije teško, jer sam svestan da većina ljudi ima patološki strah i pri samoj pomisli na njih, a ne kad ih vide u svojoj kući. Svima prvo savjetujem da se udalje od zmije i ni po koju cijenu je ne diraju. One nikada ne napadaju prve već samo ako su ugrožene. Ne nosim alat, već na meni poznat način, kažem šta im kažem, one se pojave, ja ih pokupim i vratim u njihovo prirodno stanište. Tada su svi bezbijedni”, otkriva Dejan za RINU.

Ovu nesvakidašnju vještinu ima mali broj ljudi, prenosi se sa kolkena na koljeno, a takav slučaj bio je i sa ovim Čačaninom. Kad je imao dvadeset godina, tatina majka mu je otkrila ovu tajnu, a Dejan kao mladić nije ni bio oduševljen saznanjem da ima moć komuniciranja sa zmijama. Ipak, jedan događaj na moru bio je svojevrsni test.

“Sa prijateljima te godine sam otišao na more i u našoj blizini pojavilo se nekoliko zmija, bili smo svi u velikoj opasnosti. Ja sam iskoristio ono čemu me je baba naučila i tada sam shvatio da kako sam spasio naše živote, mogu i druge i grizla bi me savjest da se toga nisam prihvatio. Za 28 godina rada, pozvali su me na hiljade puta, tu sam za sve da im pomognem. Bilo je tu mnogo predrasuda i čudnih pogleda, ali izborio sam se svim tim”, priča Dejan.

Pripisivali su za ovih dvadeset godina Dejanu čudne nadimke – šaptač, zmijar i mnoge druge, ali ipak Dejan ne mari za to, a njegova djela govore o njemu, kao i na hiljade spašenih života. Srđan Obradović iz Čačka koji je nakon povratka iz voćnjaka imao neočekivani susret sa šarkom dugom preko dva metra, vječno je zavalan upravo Dejanu Biseniću.

“Ono što smo zatekli na kućnom pragu sledilo nam je krv u žilama, ogromna zmija koja je prelazila kućni prag i kretala se ka dnevnom boravku. Uspjeli smo nekako da je oteramo u sobu gdje smo je i zaključali. Kako je ona boravila duži period tu, pozvali smo Dejana koji je došao i zamolio nas da napustimo kuću kako bi bili bezbjedni.

Nakon pet minuta izašao je sa zmijom obavijenom oko ruke i odnio u šumu gdje je njeno prirodno staniše. U tom kratkom kontaktu sa njim rekao mi je da na ovom mjestu ima mnogo više zmija nego što mi mislimo, koje su puno otrovnije.

Nakon nekoliko dana došao je ponovo i u borbi sa ovim gmizavcima koja je trajala preko dva ipo sata izvadio je preko trideset zmija iz našeg domaćinstva, čak je u jednom dijelu naše kuće razbijao i trotoar i izvlačio gmizavce”, kazao je Srđan.

Skoro svako veče Dejan ima neku intervenciju, ali ipak apluje na sve, da pokušaju da suzbiju svoj strah i da se samo udalje sa mjesta na kom su je vidjeli, dok on ne dođe. On svoje usluge ne naplaćuje.

“Moj cilj je samo da pomognem ljudima. Ja sam taj kog je sudbina predodredila za ovo i novac mi ne treba. Zahvalnost u očima koju vidim sasvim mi je dovoljna da nastavim da pomažem i dalje”, kaže Čačanin.

Otkrio je i narodno vjerovanje koje ledi krv u žilama. Naime, prema njegovim riječima svaka kuća ima svoju zmiju čuvarkuću, koja s vremena na vrijeme izađe napolje. Ukoliko neko tu zmiju ubije, to je katastrofa za tu porodicu i skoro siguran smrtni slučaj, zato Dejan svima poručuje da ne ubijaju zmije, jer se ne zna iz čijeg doma je ona izašla. (RINA/Foto/RINA) (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending