Preslatkog dječaka Adama Petrovića, koji ima 20 mjeseci, majka je ostavila u porodilištu. Njegov otac Aleksandar od početka je djetetu sve što ima, trudeći se da mu, pored roditljske ljubavi pruži i normalne uslove za odrastanje.
Ipak, okolnosti su htjele da ova skromna porodica ostane bez krova nad glavom. Banka im je oduzela porodičnu kuću u Bajinoj Bašti, te su morali da se presele u Niš, gdje sada žive kao podstanari. Podstaknuti životnom pričom Aleksandra i malog Adama, komšije su odlučile da se ujedine i pomognu im.
“Kada se rodio moj Adam, njegova majka ga je ostavila u porodilištu. Od tada vodim sam brigu o njemu i borim se sam. Moj otac je preminuo, a majka mi je teško bolesna, tako da nemamo podršku od familije – počinje priču Aleksandar.
Kako kaže, najveća želja mu je da “stane na noge”, izbori se da njegovo dijete ima normalan život i postane dobrar čovjek.
“Borba je veoma teška i bez dobrih ljudi ne znam šta bih. Moj pokojni otac je ima fabriku u Bajnoj Bašti, podizao je kredite i banke su nam uzele svu imoviinu. Kuća u kojoj smo živjeli Adam i ja je takođe oduzeta, pa sam došao u Niš da živim i da se borim. Imam malo registrovano poljoprivredno gazdinstvo, planiram da prodajem domaće voće i povrće i domaće proizvode. Sam plaćam kiriju za kuću i privatni vrtić, jer u državni ne mogu da ga upišem, i dadilju vikendom. Hoću da pokrenem svoju priču, da imam za svoje dijete i da možemo da preživimo – dodaje Aleksandar.
Boli ga i to što djetetova majka, kao i njena porodica, ne žele da čuju za malog Adama.
“Sudski proces treba da se pokrene protiv Adamove majke koja ga je ostavila u porodilištu. Ona treba da se liši roditljeskog prava, mada ja imam faktička sva prava, imam rješenje Crentra za socijalni rad, da sam preuzeo dijete, da vodim brigu, da majka nije željela nakon porođaja. Nisam u kontaktu sa njom, ne zanima je ništa, nijednom nije nazvala za ovih 20 mjeseci da pita kako joj je dijete, niti su njeni roditelji ikada nazvali. Sam vodim borbu, sam ga presvlačim, kupam, hranim, pružam mu veliku ljubav, ljubav i oca i majke. Radim dosta, tri mjeseca sam bio u teškoj nadnici, brao maline i kupine, da bih imao nešto novca da počnem svoj posao.
Na teškom putu im pomaže vjera u bolje sutra, ali i komšije. Ljudi dobrog srca odlučili su da se ujedine i pomognu im da opet imaju svoj siguran krov nad glavom. Apel da se pomogne malom Adamu i njegovom tati prva je uputila komšinica Milica Bakić zajedno sa još jednom drugaricom.
“Adam i njegov tata su živjeli u Bajinoj Bašti. Doselili su se u Niš, a Adam, osim tate, nema nikoga ko bi mu pomogao u životu, nema djeda, tetku, teču… U jako su teškoj finansijskoj situaciji, otac plaća kiriju, vrtić, sve sam i mislim da im treba pomoć – poručuje komšinica Milica. (Naj portal)
