Pratite nas

Sudbine

Šok ispovijest jedne Bograđanke: UHVATILA SAM VJERENIKA U KREVETU SA MOJOM SESTROM

Published

on

Prema podacima iz istraživanja sprovođenih širom svijeta, ali i prema onome što viđamo oko sebe, čini se da je sve manje veza u kojima partneri ne varaju. Preljuba je uvijek krajnje neprijatna, a još je gore kada partner prevari sa nekom osobom koja nam je bliska.

Upravo to se desilo anonimnoj djevojci iz Beograda, koja je u ispovijesti opisala trenutak kada je uhvatila dečka u prevari sa svojom sestrom!

“Upoznali smo se 2018. godine, u klubu na žurci. Odmah je proradila ‘hemija’, znala sam da je on taj za kojim ću luditi. Poslije kluba, otišli smo kod mene u stan, ljubili smo se satima. Pričao mi je lijepe stvari, govorio da sam lijepa. Nastavljali smo da se viđamo vikendima, dok polako, ali sigurno, nismo ušli u vezu.

Svi u gradu su ga znali, bio je faca. Važio je za ženskaroša, ali ja nisam vjerovala u gradske priče. Uvijek je bio ljubazan sa svima, naročito sa ženama, kada bih pomislila da flertuje sa nekom, on bi mi govorio da je samo pristojan. Bila sam ‘slijepa’, nisam ni shvatala šta se događa. Drugarice i moja sestra su mi govorile da me vara, ali im nisam vjerovala. Sve dok jednog dana nisam zatekla prizor koji me je užasnuo i natjerao da nikad više ne vjerujem nikome.

Pošto me cijelo moje okruženje huškalo da ga provjeravam, to sam na kraju i uradila. Nisam uspjela da mu provjeravam telefon, uvijek ga je držao uz sebe. Jednog dana sam krenula da ga pratim, ne da bih ga uhvatila u prevari nego da bih sestri i drugaricama dokazala da griješe.

Stajala sam satima ispred njegove zgrade dok nisam vidjela da ulazi u kola, onda sam taksijem krenula za njim. Išao je ka dijelu grada gdje su vikendice. Kada se parkirao ispred svoje vikendice, taksijem sam produžila malo dalje, da me ne bi primijetio. Onda sam izašla iz auta i odšetala do tamo. Kada sam stigla, imala sam i šta da vidim.

Moj dečko, moja ljubav, moj budući muž, ljubio se sa mojom sestrom – istom onom koja mi je govorila da me vara. Bila sam bijesna kao ris, uzela sam nož i počela da ih jurim po vikendici. Nisam namjeravala ništa da im učinim, ali bijes je vladao mojim bićem. Na kraju sam nož zabila u vrata, okrenula se i trčeći pobjegla nazad u grad. Jurili su me kolima i nešto mi govorili, ali od šoka nisam mogla da ih čujem.

Kada sam došla sebi, bila sam ljuta, povrijeđena, bijesna. Njoj sam oprostila, jer mi je sestra, a o njemu svima pričam sve najgore. Mislim da mu dvogodišnje laganje i obmanjivanje nikad neću oprostiti”, zaključila je anonimna Beograđanka. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending