Pratite nas

Sudbine

Harunova iskustva sa majmunskim boginjama: NISAM MOGAO DA PROGUTAM PLJUVAČKU, MISLIO SAM DA ĆU UMRIJETI

Published

on

Harun Tulunai, 35-godišnji dobrotvorni radnik, bio je sam izolovan u bolničkoj sobi u zastrašujućem periodu neizvjesnosti za njega.

Mještanin Šorediča kaže da su ga početni simptomi groznice, za koje je mislio da je Covid-19, natjerali da se testira. Međutim, rezultat Covid-19 je bio negativan i njegova temperatura je eskalirala na najviše 39,7 stepeni. Rekao je za MiLondon :

„Kada se moja temperatura nije spala čitavu nedjelju, moji prijatelji su postali veoma zabrinuti i zato sam zatražio pomoć na 111. Zvao sam pet ili šest puta kada mi je temperatura bila visoka i svaki put sam im rekao simptome koje sam osjećao.

“U jednom trenutku moja temperatura je bila toliko visoka da sam se onesvijestio i nisam mogao da se pomjerim. Postavljali su mi ista pitanja iznova i iznova – odgovori su uvijek bili isti”.

“Rekli su ‘ako vam bude gore pozovite nas’ i svaki put kada bi mi bilo gore sutradan i kada sam ih zvalo, odgovor je bio isti”.
Kada je na kraju testiran na majmunske boginje, rekao je da “nisu vidjeli slučaj poput (njegovog) ranije” i da njegovi “simptomi nisu bili oni koje su vidjeli kod drugih ljudi”.

Harun je samo želio da otkrije šta nije u redu sa njim, rekavši:

„Samo sam želoo da znam šta mi se dešava i šta možemo da preduzmemo, nisam želio da umrem od visoke temperature. Nakon što sam bio u hitnoj pomoći, čekao sam rezultate i počeo sam da se brinem. Potpuno sam sam u Velikoj Britaniji, nemam nikoga ovdje”.

“Nisam mogao da progutam pljuvačku, pijem ili jedem, a sestri sam zaplakao na telefon da sam sam, čak me ni Hitna pomoć ne sluša. Bila je uznemirena kada je čula koliko sam loše i dogovorila je da odem u Kraljevsku londonsku bolnicu u petak – tako je počelo moje putovanje.

Zaključio je:

„Imao sam najgore iskustvo ikada u posljednjih nekoliko nedjelja, bilo je gore od Covida i to sam imao dva puta.

“Želio sam da podelim svoju priču kako bih obrazovao ljude i normalizovao razgovor oko majmunskih boginja. Moj slučaj je zaista rijedak – osoba koja mi je ovo prenijela bila je veoma “zarazna”.

“Lezija je bila toliko velika i strašna da sam plakao misleći da će ostaviti ožiljak, strašno je probuditi se noću sam drhteći i biti sam u izolovanoj sobi ne znajući da li će lijekovi koje ti daju djelovati ili kada vaša lezija će nestati.” (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending