Kako je objavila Hercegovina in, prava drama dogodila se ovih dana u Mostaru. Sve je počelo rođenjem sina u jednoj porodici, a slavlje zbog toga preraslo je u dramu i umalo razvoda braka. Sve je ispričao rođak od sretnog oca, a priča ide ovako:
Moj rođak u braku je nekoliko godina i svi smo se čudili zašto još nema dijete sa svojom ženom. Pravdao se vazda te mladi smo još, te boji se žena otkaza ako zatrudni i slično. I onda konačno ko grom iz vedra neba dođe vijest da mu je žena trudna. Rođo ko rođo čim je saznao odma poletio u birtiju da se pohvali, ali i da počasti raju. Napio se taj dan ko metla, dvojica ga kući donijeli. Žena se nasekirala pravo, ali ta će hajvanu kad ne zna za sebe kako se naloko. Napala i tu dvojicu koju su ga donijeli, i ispratila ih riječima:
“Čut će on mene ujutru kada se otrijezni”.
Tu noć ustajo nekoliko puta, glava mu ko zrela lubenica. Činilo mu se da ga boli i potkošulja kako se namirio. Ustao ujutru ne zna je li pošo ili je došo. Čim je bano u kuhinju žena mu poče brojiti:
“Imaš li mozga imalo. Mjesto da si sa mnom da me čuvaš i maziš i paziš ti u birtiji s onom alašom. Dobar si im normala kada plaćaš da loču. Jadan bio pogledaj se u ogledalo na što ličiš.
On jadan samo šuti i na kraju promrlja da se neće ponoviti. I za čudo to je obećanje držao sve vrijeme trudnoće. Nije išo u birtiju ni na kafu, i ignoriasao je sve pozive prijatelja. Već su ga počeli zvati papučar i papak. Jedan dan mu liske naručili brzom poštom deset pari papuča svih boja i dezena. Napisali mu i poruku:
“Čestitamo ti si papak godine”.
Ljutno se on. Ne zna šta bi od sebe. Vago je ili održat obećanje ili otić u birtiju. Kada je već skonto da će otić žena ga zovnu i reče da joj se jedu krofne iz Mišića. On brže bolje skoči i ode bez riječi.
Došo kući i donio krofne s čokoloadom, a žena ga pitala:
“A zar nije bilo s marelicom?”
Njemu pritisak trista. Kuha u njemu kao u ekspres loncu, ali nije odgovorio ništa. I dođe taj dan kada se rodio sin. Rođo sretan ko malo dijete. Obigro sve odnio cvijeće i bombonjeru u bolnicu, a nije nikom ni javio sretnu vijest. Znao je da će ga natentati da ih časti. Nije on bio protiv časti, ali obećo jadan ženi da neće i osto je na kojoj je.
Izašla žena iz bolnice kući donijela sina. Bio je baš sretan, bio bi i više da mu se punica nije natovarila u stan. Ko fol da pomogne kćerki, a samo je sjedila i zanovijetala. Sjedili oni tako jednu večer i smišljali imena za dijete. Rođak bio za tradiocionalno u slavu dedi i predlago da se zove Ante. Žena zavrla ko mutava i neće da čuje za Antu. Hoće neko moderno, a mater joj držala stranu pa su ga naglasale i odlučili da se mali zove Tin.
Nevojko pristao na to i poklopio se ušima dok su punana i žena već tepali djetetu naš Tinčić. I tako poš’o rođo prijavit dijete kod matičara, ali po belaju sreo na ulici jarane koji su čuli sve i odmah ga uzeli u vrtikolo. Nije imo kud nego da ih počasti i tako ih se riješi. Došli oni tako u birtiju i tamo ga dočekaše na nož:
“E nismo ti se nadali nikako, ti zaboravio raju”.
On ni pet ni šes nazva svim piće, a za prvim dođe, drugo, treće i ode to daleko. Upita ga neko kako se mali zove.
“Ma nazvali smo ga Tin da je moderno, ja mislio Ante ali žena i punica hoće to modreno”.
Nisi ti normalan kada su te tako preveslale. Kakvo moderno ime kakvi bakrači. To su ti oni dali ime po puničinim roditeljima. Tonka i Nikola i eto ti modrenog imena moj Nenade, aludirajući na to da mu se nisu nadali u birtiji. I onda svi prihvatiše Nenad, a rođo pod dojmom da je prevaren i pri kafi ode u matičara i prijavi ime Nenad.
Došo kući i odmah s vrata popio jezikovu supu.
“Đe si ti, evo Tin se popiškio u gaće čekajući te.
“Nisam se vala ni ja nadao”, promrlja on i ode u kupatilo.
Nisi se ti ničemu nadao. Sram te bilo dok ja i mama ovdje čekamo ti se opet naloko. Uze ona onaj papir od matičara i mal je šlag ne trefi kada pročita ime Nenad. Sjuri se u kupatilo i htjede ga nečim ošinut po pijanoj glavi. Počela ga čupat za kosu, a u to i punica upade u kupatilo da pomogne kćerki. Sve se treslo od galame koje su njih dvije digle da je neko nazvo policiju. Pravi skandal u režiji žene mu i punice o kojem grad bruji.
Došla policija i kontali ljudi da je rođo napo ženu, a kada su ga vidili modrog i namlaćenog stariji policajac reče:
“E moj pajdo, šta si ti bogu zgriješio”.
Punica i dalje urlala i derala se da će zapamtit svoga Boga i Nenada. Kad je otišla policija i kada se sve smirilo žena mu rekla da će se razvesti ako odmah ne ode u matičara ispravit ime.
Jadan moj rođo na kraju otišo kod matičara i sve te promjene papira skupo platio. Dijete dobilo ime Tin, a njega svi od tada zovu Nenad. (Naj portal)
