Pratite nas

Zanimljivosti

Priča o sarajevskoj bozi, čiji se recept čuva kao suho zlato: CARSKO PIĆE DA VAS RAZGALI

Published

on

Boza (bosa ili bozo) je već decenijama popularno fermentirano piće brojnim Sarajlijama. Boza se u Šeheru na Miljacki najviše služila u starom dijelu grada i upravo tamo ima i najdužu tradiciju.

Iako danas postoji mnogo recepata za bozu na internetu, vlasnici slastičarni u Sarajevu ističu da nijedan taj recept nije pravi jer ljudi koji prave bozu obično ovaj recept prenose s koljena na koljeno i on je porodična tajna koja se čuva kao suho zlato.

Nekada se ovaj zdravi napitak mogao kupiti u skoro svakoj slastičarni u Sarajevu, no kako vrijeme odmiče, boza je postala prava rijetkost. U starom dijelu Sarajeva ona se danas može popiti u slastičarnama Tip Top, Demirović, Ramis…

Slastičarna Tip Top Sarajlijama je poznata po bozi i limunadi, špriceru, tahan-halvi i zimskom sladoledu. Uz ova pića odrasle su generacije stanovnika Starog Grada, od Vratnika do Bistrika.

Sve je počelo davne 1939. godine prošlog vijeka kada je u Sarajevo stigao Bekteš Bekteši iz Dragaša kod Prizrena na Kosovu. Bektešijevu tradiciju nastavili su sinovi, unuci i praunuci.

“Boza je sada rijetkost u slastičarnama, ima je u par njih. Mi smo je zadržali. Priča o bozi prenosi se sa koljena na koljeno, kao i recept u našoj porodici. Boza se pravi od kukuruznog brašna i vrlo malo šećera, kuha se četiri-pet sati uz povremeno miješanje. Potom se ostavi da prenoći. Kod nas se kuha svaki dan u količini koja nam je potrebna za distribuciju. Količina koju kuhamo zavisi od potražnje. Boza je najbolja kada je rashlađena i zato se drži u frižideru, ali ne znam koliko dugo se može čuvati na taj način.

Proces fermentacije se ne može zaustaviti. Boza se ne kvari, da se razumijemo. Mi je držimo u bačvama koje je moj otac nabavio u Slavonskom Brodu krajem 60-ih i početkom 70-ih godina. One su i dan-danas kao nove, a bačva mora isključivo biti od bijelog hrasta. Može i bukva, ali da se dostigne najbolji kvalitet boze, to je bijeli hrast – kazao je za Faktor Nedžad Bekteši.

U prošlosti se boza pravila u svakoj sarajevskoj slastičarni. Čak je bilo i njenih uličnih prodavača negdje tamo do 50-ih godina. U Slastičarni “Tip Top” je već 85 godina.

“Boza je kod nas stigla sa Bliskog istoka. Postoji legenda da je car na dvoru tražio nekoga da napravi piće koje bi ga razgalilo. Javio je se jedan čovjek i napravio bozu, a car mu je rekao da ostaje kod njega za sva vremena. Cijena boze je kod nas 1,5 KM za čašu, dok je litra 3,5 KM. Ostavili smo tu cijenu i mislim da će se zadržati. Jedino boza nije poskupjela. Ima nešto u toj bozi, dosta je onih koji su izliječili pojedine bolesti. Limunada je sušta suprotnost od boze. Boza je proces koji traje nekoliko dana, a limunadu napravite za par minuta – kaže Bekteši.

Boza je prvi put napravljena 900. godine u Turskoj, a na prostoru Balkana pojavila se dolaskom Osmanlija. Osim što djeluje osvježavajuće, boza je izuzetno zdravo piće. Sadrži veliku količinu B vitamina (B1, B2, B3, B6 i B12), vitamine A i E, kao i željezo. Ima i sastojke koji su dobri za probavu, visok krvni pritisak, trudnice, dojilje i sportiste, rješava urološke probleme i filtrira krv.

Boza se najviše prodaje ljeti i za vrijeme ramazana. Boza se može kombinirati s limunadom. U pola čaše limunade sipa se pola čaše boze i na taj način dobija se tzv. špricer. (Naj portal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending