Željeznički most preko rijeke Neretve u Jablanici sagradile su austrougarske vlasti 1888. godine. Željezna konstrukcija najprije je bila naručena i izrađena u Mađarskoj, ali je greškom napravljena kraća za četiri metra (!), pa je premještena u Mostar, gdje je montirana kao Most cara i kralja Franje Josipa. Novi most za Jablanicu naručen je u Engleskoj, a kasnije je i montiran.

Most je bio linijska rešetka sa obrnutim lukom na donjoj strani, a narednih nešto više od pola vijeka ovaj most je služio svojoj svrsi u Austrougarskoj, potom i u Kraljevini Jugoslaviji, piše Mondo.

Tokom Drugog svjetskog rata, most u Jablanici stiče nenadanu slavu…

Od 1. do 4. marta 1943, tokom njemačke operacije Weiss 2 (poznate i kao Četvrta neprijateljska ofanziva ili Bitka za ranjenike) Titovi partizani su zbog bojazni od prodora četnika sa juga, i kako bi zavarali Nijemce i Ustaše koji su ih očekivali na sjeveru, srušili pet mostova na Neretvi i Rami, uključujući i most u Jablanici.
Nijemci su bili sigurni da će partizani krenuti prema sjeveru i rijeci Vrbas, pa su tamo koncentrisali najveći dio svojih snaga. Ipak, Tito i partizani su ih uspjeli nadmudriti, pa su svoje snage, zajedno s ranjenicima, odlučili da okrenu prema Neretvi i planini Prenj. Za samo 18 sati partizani su 7. marta 1943. uspjeli da podignu novi drveni most u Jablanici, pređu na drugu obalu Neretve i tako se izvuku iz obruča!

Prvobitno je ovako izgledao “Jablačnički most”

Nijemci su bili razočarani, ali im nije puno trebalo da na mjestu porušenog izgrade novi most… Već avgusta 1943. iznad Neretve osvanula je nova čelična konstrukcija, ovaj put prostorna rešetka, pravougaonog poprečnog presjeka. Njemački most se oslanjao na postojeće, kamenom zidane oslonce, a izgledao je ovako:

Nakon pobjede partizana u Drugom svjetskom ratu srušeni most preko Neretve i Bitka za ranjenike postaju jedno od ključnih mjesta nove jugoslovenske mitologije. A, potpuno čitav i funcionalan željeznički most u Jablanici, i to njemački, preko koga je nakon rata vozio legendarni Ćiro, pomalo je “štrčao” iz cijele priče.

Problem je “riješen” 1968. kada je za potrebe snimanja filma “Bitka na Neretvi” reditelja Veljka Bulajića, ovaj most, po drugi put, miniran i srušen!

U tom ratnom spektaklu, američkom glumcu (ruskih korijena) Julu Brineru povjerena je uloga partizanskog inženjera Vlade, čiji je zadatak bio da digne u vazduh most na Neretvi. (