Sudbine
Mladi ste, imate vremena: PAVLE OTIŠAO DA ZAKAŽE PREGLED, DALI MU TERMIN 26. APRILA 2023. GODINE
Liste čekanja, neorganizacija i redovi su normalna pojava u zdravstvu širom balkanskih zemalja, a ljekara je sve manje. Sve to je na svojoj koži osjetio i Pavle Ivković (29) iz Beograda kada je 10. juna 2022. godine otišao na Vojnomedicinsku akademiju, gdje je pokušao da zakaže pregled kod gastroenterologa.
“Rraspitivao sam se gdje rade najbolji gastroenteorolozi i shvatio sam po pričama ljudi da je najbolje da odem na VMA. Pozvao sam ih i pitao šta mi je potrebno da bih došao na pregled, jer, da budem iskren, godinama se nisam liječio u državnim ustanovama, nisam imao živaca da čekam u redovima po tri sata. Oni su mi se javili i rekli da mi je potreban uput od izabranog ljekara opšte prakse, tako sam i uradio.
Nakon što sam dobio uput, uputio sam se ka VMA i već na vratima doživio neprijatnost. Naime, čovjek koji radi kao obezbjeđenje, vratio me je i rekao da mi je potrebna maska, ja sam shvatio da apoteke nema, ali sam vidio mali kiosk koji sam pojsetio i dobio informaciju da maske nemaju. Kada sam se vratio da kažem da nemam gdje da kupim masku, on mi je rekao da se snađem, uprkos tome što je apoteka unutar bolnice radila i mogao sam unutra da kupim masku. Ali ipak sam imao sreće, jedna žena je sve čula i iz torbe je izvadila masku i dala mi je”, priča ovaj Beograđanin te ističe kako je tu prošao situaciju koja ga je, kako priznaje, jako iznervirala.
“Tu nije bio kraj, dolazim na šalter kad tamo spuštene zavjese i kolektivna pauza, ljudi čekaju, djeca plaču, bebe vrište, sparina velika, a ljudi mali milion. Od mogućih devet šaltera, nijedan nije radio ljudi moji! Nakon nekih pola sata, počeli su da rade, ali samo dva šaltera. Prvo su popunjavali i ovjeravali putne naloge, a onda smo svi koletivno nagrnuli.
Predao sam svoja dokumenta, i rekao im da želim da zakažem pregled, žene me je pogledala i pitala šta mi je, ja sam objasnio, a onda je nastao muk. Tražila je jedno pet minuta termin, i rekla mi da jedini termin koji ima jeste 26. april 2023. godine. E kad se u tom momentu nisam srušio nikad neću”, navodi Ivković te dodaje da je pitao može li može ranije, na što je dobio odgovor ne i da su prebukirani.
“Dodala je da sam mlad i da imam vremena. Ne gospođo, nemam vremena i gdje je taj zdravstveni sitem koji radi kao nigdje u EU? Živio sam u Evropi, i vrlo dobro znam kako je tamo i kako se radi. Meni nije jasno, kako to da mladi ljudi koji moraju da rade čekaju na pregled po godinu dana, nije to mjesec dana, nego skoro godinu. Stalno slušam priče kako mladi moraju da rade i da se bore, ja hoću da se borim i da radim, nije to problem. Hoću i da ova država uz pomoć nas napokon postane država a ne da liči na vašar, ali kako? Neka mi neko objasni, radiš, mučiš se za neke smiješne pare i na kraju ne možeš ni da se lokečiš kako treba. Ja nisam ljut na VMA, ljut sam na državu koja priča kako je sve savršeno, a da se ne lažemo ništa nije savršeno” kazao je Pavle Ivković. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON