Jedini trofej koji je ove godine stigao u Sarajevo, jeste onaj šampiona Jugoslavije koji je FK Željezničar osvojio 1972. godine, tačnije njegova replika. Tim povodom u Plavom salonu na Grbavici održana je promocija ovog, slobodno se može reći, iznimnog poduhvata povratka jednog od najznačajnijih trofeja u istoriji bh. fudbala u Sarajevo, a da bi sve to bilo moguće, 11 zaljubljenika u plavu boju sa po 2000 KM vlastitih sredstava finansirali su ovaj projekat.
Takozvanih “Željnih 11” čine ljudi na koje je klub, bez dodatnih pitanja i ranije računao kada je bilo potrebno gasiti požare, ali među njima se nalaze i imena koja bi se u budućnosti mogla češće spominjati kada je u pitanju izlazak iz krize koja Grbavicu trese posljednjih par godina.
Na listi Top 11 nalaze se: Nedim Bubica vlasnik kompanije Lake i hotela Mariott na Skenderiji, Haris Džinović, estradni umjetnik, Nermin Dizdarević, vlasnik uspješne audio-video kompanije AVC, Roland Schreiber, član uprave Lidla u Hrvatskoj, ali je i dio visokog menadžmenta LIDL Njemačke, Renad Čelik , jedan od osnivača Garden of Dreams festival, Jasmin Badžak, nekadašnji predsjednik Željezničara, Nedim Lipa, novo lice u Upravnom odboru FK Željezničar, nekadašnji novinar Avaza, komunikacijski ekspert koji stoji iza projekata Sarajevo Navigator, Omar Kuštrić, direktor i suvlasnik firme Sinkro, doktor Hasan Tanović, ugledni sarajevski ortoped i načelnik Općine Novo Sarajevo, Amar Osim i Hadis Zubanović, koji su svaki na svoj način u istoriji “Želje” ostavljali pečate.
Zanimljivo je i pomalo šokantno da među top 11 donatora nema velikog i isrenog “Željovca” Zdravka Čolića. On je podržavao brojne akcije ovog kluba. Nema ni Semira Cerića Koketa, Ense Begovića, Dine Merlina…
Iako kao bije galčs da je veliki ters, Haris Džinović je daleko od očiju javnosti bez imalo razmišljanja donirao 2.000 KM. Nije mogao i ne želi da zaboravi sedamdesete godine kada je ganjao loptu na Grbavici, upravo u najomiljenijem dresu.
On je zavolio fudbal na Grbavici, tu je počeo trenirati a potom se i profesionalno baviti „najvažnijom sporednom stvari na svijetu“. U jednom trenutku Haris svojim talentom i strpljivošću stigao je i do prvog „Željinog“ tima.
I u tom poslu će biti dobar, kao uostalom u svemu što je radio, ali ne i dovoljno da bi istisnuo nekoga iz tada čuvene generacije „Ribarevih beba“, koja je osvojila čak i šampionsku titulu bivše SFRJ tih sedamdesetih godina. (Naj portal)
