Pratite nas

Sudbine

Zaljubila se u oženjenog sveštenika: ŽELIM DA SE OSVETIM POPU, DA LI JE TO GRIJEH?

Published

on

Djevojka iz Njemačke detaljno je opisala kako se prošle godine u Srbiji zaljubila u sveštenika, kao i šta se među njima dogodilo. Anonimna žena sa svima je željela da podijeli svoju šokantnu ljubavnu ispovijest, a mi vam je prenosimo u cjelosti.

Sve je počelo sasvim slučajno. Došla sam iz Njemačke, iz Dizeldorfa, u jedno malo mjesto u Srbiji, i prvi put osjetila da sam zaljubljena, onako, cijelim srcem i bićem. Međutim, nije sve tako idealno u mojoj priči, jer on, ne samo što je oženjen, već i ima djecu.

Krajem aprila, stigla sam u svoje rodno mjesto, zbog svadbe rođenog brata. Svadba je bila zakazana za polovinu maja, ja sam došla da pomognem u vezi sa pripremama. Sve je teklo uobičajeno, dok u našu kuću nije ušetao on. Imao je krupne zelene oči koje su me gledale pohotno, visok, crn, oko 40 godina, a mantija koju nosi me je potpuno zbunila.

Pitala sam se da li je moguće da mi se dopadne sveštenik? Zašto baš meni to da se desi, da se ja zaljubim na prvi pogled u svešteno lice? U prvi mah sam bježala od toga, sklanjala pogled, ali on je nastavljao da gleda u mene. Upoznali smo se tad, ja sam rekla kako se zovem i to je bio naš prvi susret.

Bila sam zbunjena i trudila sam se sve da zaboravim, iako je u meni tinjala vatra. Međutim, kako su pripreme za svadbu tekle, morali smo opet da se sretnemo. Tad mi je prvi put sveštenik rekao da sam lijepa, i meni tek tada nije bilo dobro. Kako običaji nalažu, popili smo neku čašicu rakijice, i onda se pop otvorio. Rekao mi je da se mlad oženio, da je neiživljen i da zbog mantije ne može da spava sa mnom iako bi to najviše želio. Htjela sam da propadnem u zemlju od sramote, ali i od želje da ga dodirnem i poljubim. Zašto se sve ovo meni dešava, pitala sam se.

Došao je i dan svadbe, svi su bili na vjenčanju, on je svo vrijeme dok je vjenčavao mog brata i snajku gledao pravo u moje oči i duboki dekolte na mojoj haljini, nije ga bilo briga ni za službu, ni za mantiju. Kad se ceremonija u crkvi završila, krenuo je na svadbu. Ovog puta nije nosio mantiju. Na svadbi se pojavio sa ženom i djecom, ali to ga nije spriječilo da mi priđe i kaže da bi rado spavao sa mnom.

Tada sam već bila popila i željela sam isto. U toku večeri nestali smo sa svadbe. Uzeli smo apartman i tu se desilo da prvi put vodimo ljubav. Bilo je nevjerovatno, ne znam da li zbog toga što je tako lijep i zgodan, ili zato što je sve zabranjeno.
Poslije vođenja ljubavi, on me je mazio, ljubio i pričao sa mnom. Sve je to trajalo nekih sat vremena, jer smo morali da se vratimo na svadbu.

Poslije toga, viđali smo se dok se ja nisam vratila u Njemačku. Prošlo je skoro dva mjeseca, a on mi je poslao da se kaje zbog našeg odnosa, da je sve bila greška, da on ipak ima ženu koju voli, i posao od kog izdržava djecu. Ja ne znam šta da radim, jer sam zaljubljena, malo bih mu se osvetila, ali ipak ne smijem, jer već je dovoljno grijeha učinjeno. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending