Pratite nas

Sudbine

Muhamed Kahrimanović, vlasnik šest Ginisovih rekorda: ČOVJEK S RUKOM KAO MALJ

Published

on

Muhamed Kahrimanović, 63- godišnji Bosanac sa adresom u Hamburgu, penzionisani menadžer kvalitete sa zanimljivim hobijem. Naime, on je vlasnik čak 17 različitih rekorda, od čega čak šest Ginisovih rekorda u disciplinama koje traže snagu, preciznost i vještinu.

Sredinom februara je oborio najteži rekord kada je tokom snimanja TV emisije “Guinness world records superstar” u italijanskom Milanu u jednoj minuti polomio 68 bejzbol palica. Kahrimanović drži rekord i u razbijanju kokosovih oraha, a zbog snage u rukama kojima razbija i najtvrđe predmete, nosi nadimak “Hammerhand”.

Ovih dana on boravi u Sarajevu, što je bila prilika za razgovor u kojem je govorio o odlasku iz rodnog Ilijaša, kako je počeo obarati rekorde, koji izazovi ga očekuju u budućnosti…

Kao dječak se bavio taekwondoom, a njegov majstor za ovaj sport je primijetio da ima veliku snagu u rukama, te mu je predložio da počne sa “razbijanjem”.

“Sve je krenulo kada sam imao 17 godina, dakle, već 46 godina se time bavim. Razbijao sam sve što je u mogućnostima jednog čovjeka, a da ruka ne bude preopterećena i oštećena. Mediji u Njemačkoj su me prije 15 godina nazvali čovjekom s rukom kao čekić. Držim šest najatraktivnijih Ginisovih rekorda u svijetu, u razbijanju kokosovih oraha, gdje sam razbio 148 komada u minuti, u razbijanju bejzbol palica, razbio sam i 120 doza od 0.5 litara punih limenki, a tu su i razbijanje kokosovih oraha sa obje ruke, razbijanje flaša, gdje sam potukao jednog Kineza i polomio 66 flaša u minuti… – kaže za “Faktor” Kahrimanović.

Kako kaže, nikada nije bio interesantniji medijima nego od kada je u penziji. Od januara ove godine bio je na smotrama Ginisovih rekorda u Parizu, Londonu, Beogradu, a sada se sprema za odlazak u Madrid.

“Krajem maja imam poziv za Havaje i Dubai. Nakon što dobijem poziv, ponude mi honorar oko kojeg mogu pregovarati sa organizatorima. Honorar je od 3 do 15 hiljada eura. To je neka dodatna zarada uz penziju – pojašnjava Kahrimanović.

Muhamed se još uvijek bavi taekwondoom i jedan je od osnivača taekwondo Saveza Bosne i Hercegovine uz Branislava Crnogorca i Antona Marasa.

“Dugo godina sam bio trener nacionalnog tima BiH, a 1993. godine sam se borio na Svjetskom prvenstvu u Njujorku i imao sam prvu pobjedu za našu zemlju – kaže Kahrimanović.

Za ovaj izazovan hobi “razbijanja” kaže da mora da postoji perfektna usklađenost duha i tijela. Obarajući rekorde je putovao po mnogim zemljama i bio je na nekoliko kontinenata. Kako kaže, nekoliko Bosanaca i Hercegovaca su na njegovu inicijativu i pomoć počeli da se bave obaranjem rekorda u razbijanju.

“Tu su Belmin Osmanbegović, Edin Kajović Kaja, Suad Bajrić koje sam pripremao za takmičenja. Sa mnom su počeli i ovdje smo imali dvije – tri akcije i bilo je fino. Sa jednom TV kućom u BiH sam imao razgovor na temu dana Ginisovih rekorda, što je njihov rođendan i dešava se krajem godine u novembru, da nešto organizujemo i ovdje. Ja ne bih bio u fokusu, već bi okupili mnoge domaće sportiste – kaže na kraju bosanski ginisovac. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending