Pratite nas

Zanimljivosti

Skupoća je, ali Prvi maj je jednom godišnje: GDJE GOD IMA BOSANACA, IMA I JANJACA NA RAŽNJU

Published

on

Gdje god da se nalaze, Bosanci teško mogu zamisliti prvomajske praznike bez janjetine. Čak i 1. maja 2022. godine kada su astronomske cijene mesu, bez ražnja, roštilja, pjesme i veselja Bosanac ne može.

I nije to samo u BiH, već Bosanci Praznik rada slave uz janjetinu i roštilj širom svijeta. Da naši ljudi koji žive u dijaspori teško mogu bez janjetine za praznike potvrđuje primjer od prije četiri godine kada je grupa naših ljudi okrenula čak 12 janjadi u parku Friedrichshain u Berlinu. Grupu od 150 ljudi činili su uglavnom ljudi iz BiH nakon čega je intervenisala policija i prekinula veselo druženja, a vatrogasci su ugasili vatru na kojoj su se pekli janjci.

I ove godine Bosanci u Njemačkoj okreću janjad, ali na dozvoljen način i bez intervencije policije. U našim restoranima okreću se desetine janjadi, a uz specijalitete gastronoma Belmina Čostovića janjetinu su zavoljeli i Nijemci. U restoranu “Traditionelle Balkankuche by Belmin” u Ehingenu kod Ulma od jutarnjih sati okreću se janjad.

Vlasnik Belmin Čostović je prije ovog restorana u Njemačkoj deset godina imao svoje restorane u talijanskom Trevisu.

“Mi za Praznik rada nemamo vremena za odmor. Imamo pune ruke posla i danas će uz janjetinu i ostale naše specijalitete uživati stotine gostiju. Ne bi imali praznog mjesta da imamo duplo veći kapacitet. Ražnjevi se uveliko okreću i svi žele našu janjetinu. Da uživaju u našem specijalitetu sa ražnja poranili su Nijemci koji su rezervisali skoro cijeli restoran za sebe u jutarnjim satima – kaže Belmin Čostović.

Uspješni 40-godišnji ugostitelj i gastronom iz Tešnja govori da ovo nije lagan posao i da je potrebno da se svako jelo priprema sa dosta ljubavi.

“Mi Balkanci, posebno Bosanci, poznati smo kao veliki gurmani. U mom restoranu svako će naći nešto za sebe osim vegetarijanaca. Na jelovniku se nalaze begova čorba, sarma, punjene paprike, tarhana, piletina sa ražnja, teletina ispod sača, janjetina, pljeskavice, ćevapi sa kajamakom, sudžukice, kobasice… Jela pripremamo i služimo u zemljanim posudama. Pravim pekarski krompir koji „priča 16 jezika“ i to svi jedu. Poznati smo i po našim hop hop platama za 10 ili 15 osoba. Kao šlag na kraju dolaze naše tufahije, baklave, tulumbe i hurmašice. Naravno, ambijent mog restorana je upotpunila tešanjska Gradina – dodao je Čostović. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending