Pratite nas

Sudbine

Iz kuće se preselio na drvo: PENZIONER ŽARKO ŽIVI U KROŠNJI JABUKE

Published

on

Nije rijetkost da ljudi u penziji riješe da se isele iz grada i mirne dane provedu u prirodi. Najčešće odlaze u vikendice po selima, ali Žarko Nešovanović otišao je korak dalje i iz svoje kuće preselio se na obližnje drvo.

Кrošnja jabuke postala je njegov novi dom, na kojoj je napravio pravu pravcatu kuću u kojoj može da odmara.

“Od proljeća do jeseni ja sam na drvetu. Dok je trajala zima bio sam u kući, ali čim krenu lijepi dani ja se vraćam u moje omiljeno mjesto prebivališta, iako je kućica mala oko nje uvijek ima posla. Ideja je nastala sasvim slučajno, zahvaljujući višku slobodnog vremena. Napravio sam kućicu da mogu da odmaram, ali ne samo ja već i moja supruga”, priča za RINU Žarko.

Malu kućicu opremio je u potpunosti, i kako kaže, dovoljno je samo da donese ćebe i spava kao gospodin na visini zadatka. Iako ju je gradio i za svoju ljepšu polovinu, ona mu se na krošnji jabuke ne pridružuje baš tako često.

“Moja gospođa obiđe samo da vidi da li me je vjetar preko noći odnio, jer ovdje sjever može dobro da zaljulja. Šalu na stranu, ja vam ne mogu objasniti kakav je osećaj kada se ranom zorom probudite i čujete crvkut ptica, odmorni za nove pobjede”, kazao je Žarko.

On duže od deset godina tokom toplih dana spava na jabuci. Njegova kućica nalazi se na planini Šargan i kaže da će tu boraviti dok god ga zdravlje bude služilo. Napravljena je od čvrstog materijala i izuzetno stabilna. Međutim, ovo nije jedina “građevina” koju je sagradio na drvetu.

“Napravio sam za mog unuka jednu kućicu koja mu služi kao učionica za vrijeme ljetnog raspusta, gdje uči biologiju i geografiju. Pored toga iako sam bio Titovo vojno lice, sagradio sam minijaturnu crkvu sa zvonikom, kada u nju dolazim da se pomolim ja prvo pozvonim”, dodao je Žarko.

Ali, patent kojim se ovaj planinac diči svakako je bazen u koji je instalirao jedinstven način grijanja i ima tople vode preko čitavog ljeta.

“Ja sam osmislio to solarno grijanje još prije dvadeset godina koje i danas radi. U svako doba dana i noći možeš se kupati bez problema. Pomoću cijevi koje upumpavaju vodu u sistem, a onda preko tajmera se motor aktivira i dostiže temperaturu banjske vode i to je idealno naročito za nas starije koji želimo da se podmaldimo”, kaže kroz osmjeh ovaj domišljati penzioner.

Sada kad su temperature sve veće, Žare u predvečerje uzme ćebad, jastuke i noći provodi pod otvorenim nebom. Tu se odmori, kako kaže, za sve pare i nadiše čistog vazduha koji puše sa tri planine Zlatibora, Tare i Šargana. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending