Magnolija je ukrasno drvo koje je veoma rasprostranjeno kod nas. Istorija magnolije počinje u dalekoj prošlosti. U Sjevernoj Americi, Evropi i Aziji pronađeni su fosili magnolija stari oko 95 miliona godina.

S obzirom na to da su magnolije postojale prije pojave pčela, za njihovo oprašivanje su zaduženi tvrdokrilni insekti. Iako djeluju nježno, latice magnolije su zapravo veoma čvrste, presvučene voskom koji ih štiti od oštećenja prilikom oprašivanja.

Naziv magnolija prvi put je upotrijebio francuski botaničar Šarl Plumije, da opiše cvijetno drvo sa ostrva Martinik. Ovaj naziv je izabrao u čast svog kolege Pjera Manjola, profesora botanike i direktora Kraljevske botaničke bašte u Monpeljeu.

U zavisnosti od vrste, cvijet magnolije može biti različitih oblika – peharast, zvjezdast, čašast, zdjeličast… Boje variraju od bijele, roze i ljubičaste do žute i crvene. Listovi su im krupni i sjajni, a plodovi liče na šišarke. Nakon pucanja plodova, sjemenke postaju dostupne pticama i sisarima koji ih jedu i tako raznose dalje.

Magnolije uglavnom rastu kao visoko žbunje, a mogu se oblikovati i u nisko drveće, visine do 5 metara. Listopadne vrste magnolija ulavnom cvjetaju prije listanja, pa njihovi divni cvjetovi još više dolaze do izražaja. Najzastupljenija kod nas je Magnolia liliflora, čiji su cvjetovi krupni, peharastog oblika. Cvjetovi veličine od oko 7 cm su spolja jarkoljubičasti, a iznutra bijeli.

Magnolije vole sunčana mjesta sa bogatim, neutralnim zemljištem. Na raspolaganju treba da imaju dovoljno vlage i dobru drenažu.

Ono što možda niste znali o magnoliji jeste da su cvjetovi većine njenih vrsta jestivi. U nekim dijelovima Engleske, latice magnolije se kisele, a zatim koriste kao začin za razna jela.

U Kini je cvijet magnolije simbol snage i vjernosti, dok kod nas ovaj cvijet simbolizuje vraćanje staroj ljubavi. Ako želite stabilnost i mir u kući, u dvorištu obavezo gajite drvo magnolije! (Naj portal)