Pratite nas

Sudbine

Duh Mediterana na Romaniji: STEFAN UZGAJA TROPSKE BILJKE A OD GROŽĐA PROIZVODI EKSTRA VINO

Published

on

Da navike koje nam oblikuju život stičemo još u djetinjstvu, potvrđuje nam i mladi Stefan Jolović iz Sokoca. On je jedan od rijetkih ljudi u BiH koji su se odlučili na uzgoj mediteranskog bilja, a ujedno je i jedini Romanijac čiji hobi je uzgajanje nesvakidašnjih i tropskih biljaka.

Ovaj mladić, trenutno zaposlen u Osnovnom sudu Sokolac, kaže da je prvu biljku zasadio kada je imao samo šest godina, a taj pelcer ljubavi prema biljkama izrastao je u mediteransku oazu na 900 metara nadmorske visine.

“Sa djedom sam krenuo u ovu priču, na početku uglavnom oko voća i povrća, i tako se javila ljubav prema domaćim biljkama. Kasnije, odlazak na more i posmatranje palmi za mene su bili poseban doživljaj, a danas sve te biljke rastu u mom dvorištu – priča Stefan.

Plato Romanije prepoznatljiv je po oštroj klimi i zimi koja na ovom području traje i po šest mjeseci. Nadmorska visina uslovila je da na ovom području raste uglavnom crnogorična šuma. Kada na ovu konstataciju dodamo i podatak da u Stefanovom dvorištu rastu banane, grožđe ili breskve, te da se u njemu nalaze i palme visoke i po nekoliko metara, jasno je koliko je truda i ljubavi uloženo u ovako nešto.

“Pored palmi, imam oleandere, kamelije, hortenzije, čak i agave od kojih se pravi tekila. Osim njih, svake godine pravimo rakiju i vino od 300 do 400 kilograma grožđa koje raste u dvorištu i niko ne može da vjeruje da vino pravimo na Romaniji – ističe Jolović i dodaje da mu je omiljena palma koju je donio sa Kanarskih ostrva.

Svaka biljka u Stefanovom dvorištu zahtijeva poseban tretman. Održavanje i radovi zavise od godišnjeg doba. Prije hladnih zimskih dana potrebna je zaštita, jer većina biljaka ne može opstati napolju.

“U proljeće se počinje sa okopavanjem i orezivanjem biljaka. Kako napreduje vegetacija, prilagođava se i prihrana biljaka kako bi one u ljetnim mjesecima, kada je toplije, pokazale svoj puni sjaj. S prvim sunčanim danima palme, koje zimi budu u podrumu, iznosim napolje – kaže Jolović.

Stefan ističe da bi u budućnosti volio imati svoju botaničku baštu, ali, kako kaže, za takav podvig potrebna je pomoć vlasti i lokalne zajednice. Uz to, dodaje i da bi takav objekat sigurno upotpunio turističku ponudu ovog dijela Republike Srpske.

“Napravio bih botaničku baštu sličnu onoj u Sarajevu, samo bi moja bila veća. Neke biljke bih posadio u zemlju i one bi bile visoke i do 10 metara. To bi ovdje bilo velika atrakcija – zaključuje Stefan.

Stefan Jolović naglašava i da ga u ovom poslu vodi samo ljubav prema biljkama, da uživa u njihovom orezivanju i da se raduje svakom novom pupoljku. Za sada, kako kaže, samo poklanja ukrasne biljke prijateljima i od svog hobija nema nikakve zarade. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending