Pratite nas

Vidoviti ljudi

Zoran S. iz Linca se zaljubljivao, ženio, razvodio: KAKO JE VIDOVITA RABIJA SA NJEGA SKINULA PROKLETSTVO?

Published

on

Zoran je pred matičara stao i treći put. Dok su malobrojne zvanice sa osmjehom slušale govor matičara, u Zoranovoj glavi se vrtio neki drugi film. Šta ako ne uspije i ovaj put?

Ena je doista bila izabranica njegovog srca, vratila mu je vjeru u ljubav i djevojka za svaku pohvalu. Znao je to Zoran, osjećao je ispunjenost i tijelom i dušom, ali bilo je ono ALI koje mu je sreću rovarilo po glavi.

Tu pred matičarem, nije osjećao tremu ni uzbuđenje, ali ni sreću. Osjećao je strah. Na momente – kao da nije ni bio tu, na svom vlastitom vjenčanju. Ulazio je u neko čudno i zamišljeno stanje u kojem mu je glavom lebdio san, i to san koji, kao da je juče odsanjan bio, a ne prije deset godina.

U tom je snu neki zlokobni i prijeteći glas tiho ali odlučno šaputao “Zorane nikada nećeš imati sreće niti steći smiraj kroz svoju ljubav!”

Taj glas mu je već u dva navrata sreću pokvario. Oba puta je Zoran bio ubijeđen da je to ljubav za sva vremena.

Prvi brak je trajao godinu dana, a drugi samo šest mjeseci. Postajao bi prijek, naopak. Nije mogao trpiti ni samoga sebe, svoje izabranice pogotovo.

“Nisam ih mogao očima gledati. Kinjio sam ih na sve moguće načine, dok nisu same odlazila tražeći razvod braka. Čim bih ostao sam, počinjala bi me izjedati samoća, osjećaj krivnje.

Treća sreća?

Te misli su me dovodile do ludila jer sam bio svjestan da, niti mogu sam, a niti mogu sa nekim da budem. Strahovao sam da će tako biti isa Enom, mojom trećom suprugom. Ona je znala za moju prošlost. U šali je govorila “Treća sreća”.

Da li će biti? O Bože – daj da bude – vapio sam dok sam napuštao zgradu općine. Nakon slavlja krenuli smo kući, do mojih roditelja. Tu je slavlje tek trebalo da otpočne.

“Dočekao me je zabrinut pogled moje majke. Znao sam o čemu razmišlja. Znao sam da i ona strahuje – započinje svoju priču Zoran S. iz LInca.

Činilo se da će treći brak – uistinu biti njegova sreća. Sve je slutilo na bajku, najljepšu moguću. Ena je ubrzo ostala trudna. Zoran se radovao kao malo dijete. Postaće otac – ima li ljepšeg osjećaja podariti svijetu novi život, produžiti svoju lozu, podariti sebi samoga sebe? – pitao se zahvaljujući na sreći u kojoj je sve više uživao.

A onda – opet onaj san. I onaj zlokobni, prijeteći glas koji najavljuje katastrofu.

“Bio sam lud. Isčekivao sam metamorfozu i promjene koje će moju voljenu Enu otjerati od mene. Šta ako ode, šta ako dijete nikada ne vidim, šta ako …- očajavao sam.

Nek najmiliji nastrada
Ena je naravno primijjetila promjene na meni, moju nervozu, strahove. Pitala me i ja sam joj iskreno objasnio da se u određenom razdoblju pretvaram u vukodlaka, ljudsku neman koja ne preza ni pred čim da bi se domogao samoće.

“Sreća Ena me voljela iskreno i htjela mi je pomoći. Odlučila je potražiti pomoć kod Vidovite Rabije. Ona joj je kazala da je riječ o starom prokletstvu kojeg je Zoran naslijedio od djeda. Djed je pred samu svadbu ostavio djevojku radi neke stare ljubavi. Prokletsvo je rađeno da sreću u ljubavi nikada ne ostvari onaj ko mu bude najmiliji.

Valjalo je to skidati. Vidovita Rabija je tražila da se pojavi I Zoran. Široko otvorenih očiju on je slušao Rabijine riječi rekavši da je doista bilo djedov miljenik i da je djed bez ustručavanja pred njegovim ocem sto puta znao ponoviti da svog unuka najviše voli na svijetu cijelom.

Od Vidovite Rabije su on i Ena dobili moćne zaštitne hamajlije i učenu vodu. Rituali su potrajali nepuna ti mjeseca. TO je bilo dovoljno da se poništi svo zlo tog starog prokletstva koje je kao tamna sjena ponovilo bilo se nadvilo nad Zoranovim brakom i njegovom srećom.

On i Ena već odavno uživaju u blagodatima roditeljstva u u svojoj novoj sreći. Nakon tretmana kod Vidovite Rabije, Zoran nikada više nije imao onaj prijeteći san.

Vidovita Rabija važi za jednu od najsposobnijih i najuspješnijih iscjeliteljki u regiji. Njen kontakt telon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal/MARKETING)

Vidoviti ljudi

Iz paklenih muka Esmu Mehić je spasila Vidovita Rabija: ZAŠTO BAŠ MOJE DIJETE?

Published

on

Nikada nisam pomišljala da će se moja najveća noćna mora okončati skoro sasvim slučajno i da će ustvari uzroci svega toga ležati tako blizu mene. Da sam barem znala! Jer noći ispunjene vriskom, neartikulisanim zvucima, razbacane stvari po kući…, bili su moja svakodnevnica pune dvije godine.

Živjela sam u strahu, možda je bolje reći da sam samo postojala. Zapravo, života nisam imala, na ulicu nisam izlazila mjesecima. Jedina stvar koja me interesovala i zbog koje sam ponekada željela da da jutro i ne scane jeste: „Zašto moje dijete?“.

Jecaji na ulici

Moja kćerka, to divno stvorenje koje nikada nikome nije nanijelo zlo, koja je bila uzorna i odlična učenica, bila je bolesna, a uzrok niko nije znao. Imala je 16 godina. To je vrijeme kada se stva, kada se voli… A ona nije imala vrijeme, za nju je stalo. Živjela je u nekom svom svijetu gdje su joj očaj i bol bili zamjena za ljubav, a svaki novi dan imala je sve više džinovsko-šejtanskih napada.

Najteže od svega za jednu majku jeste kada gledate vaše dijete kako se pati, a vi mu ne možete pomoći. U stanju u kojem se nalazila ona čak nije ni znala da sam joj majka.

Da su bar doktori znali šta je mom djetetu! Ali, ne. Svi nalazi i snimci bili su uredni, a na terapije nije reagovala onako kako su oni očelivali. Počela sam da sumnjam da izlaz iz ove situacije uopće posoji, nisam vidjela nikakvu alternativu, nikakvu pomoć; samo moje dijete koje umjesto pjesme ispušta neartikulisane urlike poput mačke i psa.

Moja je Elma tonula sve dublje, a sa njom i ja. Za pomoć se nisam mogla obratiti nikome, jer ne bi vjerovali, tako da sam sav svoj teret nosila sama i to me jako boljelo.

Nakon, ko zna kojeg uzaludnog pokušaja da u bolnici nađemo lijek ili bar put do lijeka. Jednog dana sam plačući krenula iz bolnice i u putu sam sreča sboju staru poznanicu. Napokon sam zajecala i sve joj na ulici ispričala o našim jadima.

No, na moje iznenađenje ona mi je rekla kako je i sama imala nekih problema i dala mi je broj od Vidovite Rabije. Savjetovala mi je da kod nje odem što prije, ali ja Rabiju nisam odmah nazvala. Strahovala sam da ni ona neće pomoći mojoj Elmi.

Pramen kose

No jedno noći desio se najjači napad. Bacala je stvari po podu, vrištala… Ubrzo je izgubila svijest, uzgledala je kao da spava, što je mene još više prepalo. Vidjeti je tako neprirodno mirnu, čini mi se da je bilo još teže, nego je gledati rastrešenu i raspamećenu.

Tako kasno, u panici sam se javila Vidovitoj Rabiji. Tada nisam ni slutila da će moj telefonski poziv biti odlučujući za izliječenje moje kćerke. Nisam ni sanjala da ću otkriti uzrok njenog stanja i nepoznate bolesti.

Ukratko sam joj objasnila situaciju, a ona mi je rekla da će da prouči Dovu iz Kur'ana za moju Elmu, kako bi je smirila. A onda je, nakon što je „otvorila njenu zvijezdu“ kazala kako je moje dijete pod sihirima.

„Njoj su napravljeni sihiri preko pramena kose, a uradila je to njoj po krvi bliska osoba. Vi i ta žena se nikada niste voljele. Ona, zapravo, vas nije nikada prihvatila…. – govorila je vidovita Rabija, a meni je odmah bilo jasno da je to moja svekrva, jer me ta žena nikada nije prihvatila kao snahu.

Sutradan smo stigle kod Vidovite Rabije, moja kćerka nij mogla stajati na nogama, unijele smo je unutra. Rabija je uzela za ruku i počela da uči….

I upravo tada u toj prostoriji desio se najljepši trenutak u mome žiovotu. Elma se smirila i zovnula me „Mama“.  Rabija je nastavila učiti, a onda joj dala kocku sa tom učenom vodom.

Vodila sam je ukupno na devet tih duhovnih tretmana, kupala je učenom vodom, posipala posteljinu i garderobu njenu, prskala sobu u kojoj spava.

Danas, nakon svega, Elma je drugo dijete, sasvim je priroddna i zdrava, um joj se izvistrio, emocije probudila. Opet naš dom miriše toplinom i ljubavlju.

Njen kontakt telefon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending