Pratite nas

Sudbine

Pohotna beogradska policajka: NAMAMILA KOLEGU U STAN, PA GA ZAKLJUČALA

Published

on

Jednog oženjenog policajca, inicijala M.M. iz Beograda švalerancija je skupo koštala. Spetljao se sa slobodnom kolegicom, inicijala A.R. za povremena druženja, ali nije znao da će se ona zaljubiti, te da će mu napraviti pakao od života.

On je na kraju svega, svoju kolegicu – ljubavnicu prijavio policiji da mu je prijetila i držala ga zatvorenog u stanu. Sve njihove kolege ostale su u šoku, naročito jer je M. M. slovio kao ozbiljan i porodičan čovjek.

“M.M. je oženjen, niko od nas nije znao da ima švalerku. Uspijevali su to da sakriju gotovo od svih, sve dok je nije prijavio ljubavnicu zbog prijetnji ubistvom, koje je navodno upućivala njemu i njegovoj ženi – otkriva sagovornik detalje ove beogradske drame.

Njih dvoje su bili u vezi pet ili šest mjeseci. M.M. to smatrao kao acvanturu, a A. R. je dala daleko veći značaj tom odnosu. Zaljubila se do ušiju. Navodno je od njega tražila da ostavi suprugu, ali pošto je on to odbio, pozvala ga je da dođe u stan da porazgovaraju.

Međutim, kada je ušao, ona je zaključala i navodno mu nije dozvolila da izađe – dodaje izvor. Policajac je ostao “zatočen” u stanu koleginice, a ona je, prema nezvaničnim informacijama, zvala i njegovu suprugu, vrijeđala je i bila neprijatna.

Ujutru su njih dvoje zajedno otišli na posao. Međutim, u dogovoru sa suprugom M.M. je prijavio ljubavnicu i ona je čak i privedena na informativni razgovor.

Kolege aktera ove drame kažu da u početku niko nije mogao da povjeruje da je to istina.

“To što se dogodilo je njihova privatna stvar, ali s druge strane, jasno je da su nadređeni sve shvatili vrlo ozbiljno, jer oboje imaju službeno oružje – kaže jedan kolega.

Oboje su, kako dodaje, dobri radnici i nisu nikada bili skloni incidentima.

“Da li se ona zaljubila toliko da nije mogla da prihvati da on neće da ostavi suprugu ili joj je on nešto stvarno obećavao, to ne znamo. Koliko znamo, sa suprugom je kolega riješio probleme – zaključuje sagovornik.

A. R. je izrečena mjera zabrane prilaska i komunikacije s kolegom. Riječ je o privremenoj mjeri koju je sud izrekao najprije na 48 sati, a onda produžio za još 30 dana. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending