Ovih dana drhtimo na nekoliko stepeni ispod nule, kukamo na grijanje, hladno nam je u kući ako nije 25 stepeni…sve nam fali.
Naravno, nismo navikli da nam bude hladno; neprijatno se osjećamo i samo bi se zavukli pod ćebe i spavali. Međutim, nismo ni svjesni koliko smo sretni što smo se rodili tu gdje jesmo.
Ojmjakon je rusko seoce u republici Saha, na obali rijeke Indigirke, u kojem živi oko 500 stanovnika. Selo Ojmjakon u dalekoistočnom dijelu Sibira važi za najhladnije nastanjeno mjesto na planeti – najniža izmjerena temperatura tamo je -71,2 °C.
Možete li da zamislite kako u takvoj „ledari“ izgleda svakodnevni život?
Projsečna temperatura u Ojmjakonu zimi pada na -58 stepeni Celzijusa, ali tokom ljeta temperature mogu dostići i 25-30° Celzijusa. Vjetar puše vrlo rijetko, a godišnje padne tek nešto više od 200 milimetara kiše.
Kako se selo nalazi blizu sjevernog pola, i dužina dana i noći tokom godine drastično varira — tokom decembra dan traje samo tri sata, a u junu čak 21 sat.
Uprkos svemu tome, zahvaljujući čistom vazduhu, zdravoj ishrani i čistoj vodi, stanovnici Ojmjakona su poznati po dugovječnosti.
Ali, kako u tim ekstremima izgleda njihov normalan život?
Za početak, nema mobilne telefonije, jer se uređaji smrzavaju u džepovima, a oni koji nemaju ugrijane garaže, automobile ne gase preko noći, jer ujutro ne bi ni mogli da ih upale. Zbog problema sa zaleđenim cijevima, kanalizacija nema mnogo smisla, pa se toaleti, uglavnom, smještaju izvan kuća.
Živa se u termometrima zamrzava, čak i mastilo u olovkama, a kad se vrela voda sipa u šolju i prospe u vazduh, pretvara se u snežni oblak.
Stanovništvo Ojmjakona se najvećim dijelom bavi stočarstvom i ribolovom. Zbog izuzetno niskih temperatura i činjenice da se zemljište ledi do dubine od čak 1.500 metara, uzgajanje žitarica, voća ili povrća nije moguće, a u ishrani su, shodno tome zastupljeni divlji plodovi lokalnih biljnih vrsta. (Naj portal)
https://www.youtube.com/watch?v=BgzkrfksvP4
