Svako ko ulogu psa, mačke ili druge životinje, prepušta samo definiciji kućnog ljubimca ili bića potrebnog za svrhu ishrane ili neku drugu, podređenu ljudskim potrebama, koja nema veze sa plemenitim osećanjima, očigledno nikada nije razmišljao dublje ili dalje od okvira tradicije gledanja na „niže vrste“.
Međutim, ne kaže se džabe da su životinje najbolji čovjekovi prijatelji, a kada ih tako i doživljavate, oni će to sigurno osjećati. To takođe znači da se brinete za njih onako kako se brinete i za sebe, ako ste se već povezali, a ta povezivanja sigurno nisu slučajna, kao ni veze među ljudima. Životinje se između sebe, takođe, ne povezuju slučajno. Sve je stvar kosmičkih spojeva i prirode.
Ako komunicirate sa životinjama, i ako vas zbog toga okolina poprijeko ili sumnjičavo gleda, nemate razloga za brigu. Kao i što sami osjećate i vjerovatno već znate, a nemate potrebe da to i objašnjavate, znajte da i naučnici kažu da imate naprednu svijest koja razumije da se sve vrste na zemlji, potpuno preklapaju i u načinu života, i u komunikaciji kao i osjećajima.
Stoga je i veoma sporna tema na šta ljudska vrsta „ima pravo“ kada je život drugih vrsta u pitanju a gaji se tradicijom, u većem dijelu svijeta, bez razmatranja.
Ono što nas razlikuje jeste „jezik“. Kao što različiti narodi govore različite jezike, a razumiju organizaciju života drugih naroda, tako je i sa životinjama, koje imaju svoju jasnu organizaciju života, koja je toliko savršena, da se ni nauka još nije „snašla“ po pitanju otkrivanja svih pravila života van ljudske civilizacije.
Iako ljudi često smatraju da su oni koji pričaju sa životinjama djetinjasti, pa čak i čudni, to jednostavno nije slučaj. Ono što jeste čudno, to je nedostatak osjećaja da su, iz ugla univerzuma, živtinje i insekti, ravnopravna bića sa ljudima, bilo to čudno ili ne.
Osobe koje se obraćaju drugim živim vrstama, zapravo su inteligentnije i kreativnije od onih koje to ne rade. (Naj portal)
