Kad harmonika, taj čudesni instrument, “orkestar u malom”, zasvira, svaki damar zaigra. Danas, kada Bosanac čuje harmoniku, odmah sjetno odluta u vremena Šerbinih svirki i milovanja, a onda se redaju uspomene na sjajne likove, umjenike i pedagoge: Jovicu Petkovića, Edu Krilića, Omera Pobrića, Dragana Stojkovića Bosanca….

Njihovim odlaskom, u današnjim vemenima, kao da smo harmoniku počeli zapostavljati; nema velikih narodnih orkestara, nema ni njegovanja ili brige o mladim instrumentalistima, kao što je to bilo na primjer pedesetih godina prošlog vijeka kada se talentovan harminikaš plaćao suhim zlatom. Primjera radi Zijo Kučukalić je tada obezbijedio novac i harmoniku perspektivnom golobradom Jovici Petkoviću samo da bi ostao da svira u Sarajevu.

Danas u Konjicu, a i širom Hercegovine, maestralno svira harmoniku 36 – godišnji Mirsad Halebić. Za njega su Sarajevo i medijske kuće,… daleko, predaleko. Ne što on tako smatra, već što u Sarajevu niko više ne traži talente u unutrašnjosti BiH. Niti ima sredstava, niti volje, niti interesa. Sve je stalo, ugašeno…

A u Konjicu i širom Hercegovine na veseljima, sijelima, dernecima…. Mirsad Halebić već decenijama zabavlja ljude željne dobre svirke, pjesme i derneka. Svira i pjeva, čak i komponuje. Svoje stvaralaštvo predstavlja na društvenim mrežama, jer je to u Bosni jedini način predstavljanja novih muzičkih djela. Niko mu, osim publike ne pruža priliku. Niti ga tapše po ramenu.

Rođen podno Ivana, u Konjicu, svojim apsolutnim sluhom i savršenom tehnikom Mirsad je uspio na svojoj harmonici obraditi i savršiti na desetine poznatih narodnih kola, na hiljade naronih pjesma. Takođe, autor je nekoliko vlastitih kola na harmonici. Najpoznatija su: “Šarića kolo” I “Mostarsko”.

“To su kola rođena u mome srcu. Trenutak inspiracije…. Jednostavno, ponesu me taktovi – otkriva nam Mirsad.

Žao mu je što neka kola nisu postigla veću popularnost, ali se nada da će ih u budućnosti publika prigrliti. Važno je da su na živim svirkama reakcije pozitivne, a sve je više i pozitivnih komentara na Youtube kanalu u Faceboku.

Mirsad je samouki harmonikaš. Kao četverogodišnjki dječak na poklon je od roditelja dobio prvu harmoniku.

“Od petnaeste godina svoga života sam angažovanije krenuo u ovaj čarobni svijet. Upisao sam se u društvo “Preporod” u Konjicu, a onda me u svoje ruke uzeo harmonikaš Mirsad Subašić. Kod njega sam pet godina se usavršavao, a onda se otisnuo putevima pjesma i svirke. Povratka više nije bilo nazad. I ne žalim – kaže Mirsad.

Specijaliozirao se za svadbena veselja. Harmonika mu je i ljubav, i izazov, i izvor prihoda. Ima I svoj orkestar. Pored zabava i svadbenih veselja, svirao je na koncertima širom BiH, na kojima je pratio najveće zvijezde iz regije. Posebno je ponosan na humanitarne koncerte, kojih ima na stotine.

“Nema dana da minimalno 4 – 5 sati ne sviram harmoniku. Ne skida je s ruku. To mi je u krvi. Nekad mi se zna desiti da ustanem ujutro, odmah uzimam moju harmoniku, pa raspalim satima…. A kada se baš umorim, odem malo u šetnju ili se posvetim nekim drugim poslovima, pa onda opet harmonika u ruke.

Na kraju smo Mirsada pitali da li je imao prilike da upozna svoga sugrađanina Dragana Stojkovića Bosanca?

“Nažalost, nisam ga lično upoznao. On dolazi u Konjic, ali nikako da se sretnemo – kazao nam je Mirsad. (Naj portal)