Rijetki su oni koji nisu čuli za Šukija Planjanina i njegovog brata Bajru. Ta Planjanine, inače, kažu da su muzička porodica od početka do kraja.
Svoj muzički put su počeli u rodnom Trebinju, ali su nakon rata u BiH počeli da žive u Sarajevu. Za Šukija kažu da je vrsni muzičar, kompozitor, ali i pjevač sa sanjarskim glasom, koji svakoj otpjevanoj pjesmi daje poseban pečat.
Šukija je posebno cijenio Kemal Monteno. Njih dvojica su tijesno sarađivali dvadesetak godina. On je i posvetio jednu pjesmu legendarnom umjetniku pod naslovom “S kemalom Monenom”.
“Kada sam došao u Sarajevo počeo sam svirati u klubu „M“ koji se nalazio u jednom podrumu, a onda je počela priča kako se pojavio „neki Šuki“ koji odlično svira i pjeva. Potom dolazi i Kemal Monteno koji se užasno plašio podruma i zbog podrumskih prostorija je dobio dijabetes – otkriva Planjanin i nastavlja:
“Došao je u društvu Kornelija Kovača. Na kraju sam bio desna ruka Kemala Montena. Prije svega čast mi je bila sa Kemalom Montenom popiti kafu, a on je pored stotine vrsnih gitarista odabrao mene da ga pratim. Uveo me je na velika vrata, dobio sam dobar pedigre. Kada sam imao hitove trebao sam se odvojiti od njega, ali shvatio sam da sam mu tada bio najpotrebniji. U skoro dvije decenije svirali smo širom svijeta. Od Austrije, Njemačke, Holandije, Švicarske, Danske pa sve do Amerike – prisjeća se ove dugogodišnje saradnje Planjanin.
Planjanin je i uspješan kompozitor. Njegove hitove su pjevali Dragan Kojić Keba, Hanka Paldum, Semir Cerić Koket, Sejo Pitić, Hasiba Agić, Ferid Avdić, Zoran Kalezić i mnoge druge zvijezde. (Naj portal)
