Pratite nas

Sudbine

Ispovijest Jelene B. nakon što joj je u piće ubačeno nešto za ljubav: POMRAČENE SVIJESTI SAM SVE OKO SEBE FATALA, LJUBILA, MILOVALA…

Published

on

“Njih dvije popile po dva koktela, kažu taj drugi je imao malo slaniji ukus. Hvala bogu, otišle su odmah poslije toga, jednoj počelo da se muti u glavu kad je ulazila u kuću, druga se onesvijestila u krevetu. Kažu da ciljaju tako kada dvije devojke idu”, napisala je jedna od djevojaka.

Uglavnom je riječ o opijatu GHB, koji može da se zloupotrebljava za ošamućivanje žrtve, silovanje i gubitak pamćenja. Iako su sve priče bile vezane za Novi Sad, sada su se pojavile djevojke koje kažu da su slično iskustvo imale u Beogradu.

“Kafić je bio skoro prazan i za šankom su bila dva konobara. Uzela sam džin tonik koji sam često naručivala i nikada mi nije bilo loše od jedne popijene čaše. Nisam primijetila ništa sumnjivo u ukusu. Ipak, poslije 15 minuta nakon što sam ga popila, osjećala sam se ošamućeno, kao da sam popila 10 čaša alkoholnog pića. Što je najstrašnije, to se desilo iznenada, tako da nisam stigla da kažem drugarici i drugu da nešto nije u redu”, prepričala je Jelena B. događaj iz kafića na periferiji Beograda, za Mondo.

Dodala je da su prijatelji primijetili da nešto nije kako treba.

“Sjeli smo u kola i krenuli u grad, ali se ja nakon toga više ničega ne sjećam. Rekli su mi da sam ih u kolima oboje grlila, ljubila, fizički dodirivala. A ja sam u tom trenutku imala potpuno pomračenje svijesti. Tada su shvatili da nešto ozbiljno nije u redu i odmah me odvezli kući, gdje sam se ja bukvalno onesvijestila u krevetu. Sutradan kada sam se probudila, nisam se sjećala gotovo ničega. Ispričali su mi kako sam se ponašala i nisam mogla da vjerujem. Osjećaj je jeziv, kao da je neko drugi upravljao mojim tijelom i glavom. Strašno je izgledalo i njima, koji su se jako uplašilii. Tek nakon tog događaja sam shvatila da sipanje droge u piće nije samo mit i da djevojke moraju da paze šta piju, da narućuju piće koje se sipa pred njima i da vode računa jedna o drugoj”, kaže Jelena B.

Ispričala je za “Mondo” da se slična stvar dogodila i njenoj drugarici na ljetovanju u Grčkoj.

“Tri drugarice i ja smo izašle u kafić koji drže ljudi iz bivše SFRJ i naručile koktel. Svima je koktel bio normalnog ukusa, samo je drugarici Aleksandri njeno piće bilo čudno. Nismo shvatile o čemu se radi i nismo to smatrala važnim. Nakon 15 minuta, rekla je da osjeća slabost, da ne može da stoji na nogama i da mora da izađe napolje. Otišle smo sa njom, a ona se bukvalno onesvijestila na ležaljci na plaži”, prisjeća se Jelena B.

Dodala je da se drugarica osjećala jako čudno.

“Pošto joj se stanje nije popravljalo i nije mogla da ustane, pozvali smo prevoz i odveli je u hotel. Ujutru nam je rekla da se skoro ničega ne sjeća, da nije mogla da vlada svojim tijelom i da joj sve izgleda kao san. Sigurna je da joj je neko sipao drogu i od tada uvijek traži da se kokteli prave pred njom i drži čašu u rukama. U pravu je, jer nikada ne znate ko se nalazi sa druge strane šanka i radi kao konobar ili ko stoji pored vas u klubu u nosi u džepu takve suspstance, čekajući da okrenete glavu”, ispričala je Jelena B. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending