Pratite nas

Sudbine

Da li je ispravno postupila: NAKON ŠTO SE RUGALA BESKUĆNIKU, MAJKA JE NATJERALA KĆERKU DA SPAVA VANI POD ŠATOROM

Published

on

34-godišnja samohrana majka iz sjeveroistočne Engleske otišla je na Reddit kako bi otkrila je li njena roditeljska odluka možda bila preoštra

Majka je objavila priču o tome kako je kćerku naučila vrijednu lekciju nakon što je bila gruba prema beskućniku Mnogi su je podržali u njenoj odluci, iako su se javili neki koji su to prozvali – zlostavljanjem djece

Jasmine (16) snimila je video svoje sestre Jessice (14) kako grdi beskućnika koji je jednostavno tražio sitniš. „Prestani žicati novac. Sam bi to zaradio da nisi toliko lijen i da ono što zaradiš ne trošiš na alkohol.“ – govorila je.

Kada je beskućnik ipak pokušao izmamiti malo samilosti i požalio se na hladnoću, nje odgovor je bio:

„Da, ljudi kampuju iz zabave, čak i u decembru. Ne možeš se žaliti, živiš nečije praznike.“

Ranije u svojoj objavi majka je spomenula kako joj je suprug preminuo dok je ona bila trudna s mlađom kćerkom, a porodica je jedva preživljavala od plaće do plaće.

„Poenta je da znam koliko je teško biti na dnu društva“, rekla je majka, „a i moje kćerke to znaju, zbog čega sam bila ljuta na postupke svoje mlađe kćerke.“

Majka je zatim krenula u akciju. Pronašla je beskućnika, natjerala Jessicu da mu se izvini, dala joj je novac da plati (20 funti, oko 50 KM) za hotelsku sobu za njega (za jednu noć) i prijavila je da volontira u banci hrane.

Ali, to nije sve. Budući da je Jessica bila toliko odlučna da ljudi idu na kampivanje radi zabave tokom hladnih zimskih noći u Engleskoj, dala je svojoj kćerki izbor da prespava u šatoru vani preko noći ili da joj oduzme telefon dok ne prođu praznici. Jessica je odabrala noć u šatoru.
Njena majka je postavila šator s dekama i vrećom za spavanje, a Jessicu smjestila u vrt u dvorištu. Također je stavila natpis na vrata Jessicine spavaće sobe s natpisom

„Zatvoreno zbog praznika“ i spavala je u kćerkinoj sobi s pogledom na šator u slučaju da nešto pođe po zlu. Ujutro je Jessica plakala kako je užasno probuditi se na hladnoj prostirci, a san joj remete ptice.

Nakon što je majka utješila kćer, pitala je bi li htjela to raditi svaki dan kao što beskućnik mora, a njen je postupaka postigao svoj cilj: kad se jednog poslijepodneva vratila s posla, Jessica je spremala obilan obrok kako bi donirala beskućnicima koji su živjeli na cesti blizu njihove kuće.

Kad su se pojavili majčina sestra i nećak, Jessica je razgovarala sa svojim bratićem o tome što se dogodilo. Nakon što je čula priču, Jessicina teta smatrala je da je kazna prestroga te kako bi izvinjenje i 20 funti bili dovoljni – premda je Jessica zakolutala očima i bila neiskrena u svone izvinjenju kada je to učinila. To je navelo majku da se preispita, zbog čega je objavila priču na Redditu.

Presuda na Redditu?
Osim nekoliko njih koji su tvrdili kako je kazna zapravo zlostavljanje djece, redditori su zapravo imali puno pronicljivih komentara. Korisnik ChaosofaMadHatter istaknuo je da je majka svojoj kćerki dala izbor, koji je na kraju bio poučan za Jessicu. To se direktno suprotstavlja argumentu da se radi o zlostavljanju djece, jer je Jessica odabrala svoju kaznu i nije bila prisiljena spavati vani. Majka je također postavila šator i učinila njeno spavanje što je moguće ljepšim. Buđenje u hladnom šatoru nije zlostavljanje djeteta.

Drugi korisnik, Chance_Historian_333, pohvalio je majčino roditeljstvo te korištenje prilike da pomogne svom djetetu da iskusi nevolje druge osobe. A upravo je to Jessica učinila — naučila je koliko je beskućniku bilo teško. Zapravo, bolje joj je bilo u tom šatoru nego beskućniku, a njena reakcija na cijelo iskustvo je ono što učvršćuje ovo kao trenutak dobrog roditeljstva.

Korisnik rocketeerH također je pohvalio majku jer je svoju kćerku naučila vrijednu lekciju poniznosti, nazvavši njen postupak „A+ roditeljstvo“.
Možda bi Jessicina teta trebala nešto naučiti i otići na kampovanje sa sinom na neko vrijeme. Naime, premda svako roditeljsko iskustvo neće biti zabavno, ovo se čini posebno zadovoljavajućim za mamu koja je samo htjela da njena kćerka nauči važnost empatije. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending