Pratite nas

Sudbine

Kanarinci Alidžanovića iz Krupe poznati su širom svijeta: ELVIRU JE LAKŠE SA PTICAMA NEGO SA LJUDIMA

Published

on

Porodica Alidžanović poznata je po uzgoju ptica širom Balkana, ali i Evrope. Oni su prvaci svijeta, prvaci i srednje i istočne Evrope, Hrvatske, deset godina su prvaci BiH…

O ljepotama njihovih kanarinaca priča se širom svijeta. Elvir Alidžanović živi i radi u Bosanskoj Krupi, dok je njegov otac već nekoliko decenija stanovnik Zadra, gdje ima veliku farmu ptica.

“Ljubav prema pticama naslijedio sam od oca Envera. Ja živim u Bosanskoj Krupi i član sam ptičarskog udruženja Banja Luka. Sportski sam uzgajivač kanarinaca, što mi je hobi. Ovim hobijem se bavim iz ljubavi, jer ptice se moraju voljeti. Dok sam još bio dijete moj otac je posjedovao ptice i takmičio se, a u bivšoj državi je bio prvak Jugoslavije. Ja sam išao s njim na izložbe, volio sam golubove, ptice i kanarince, i malo pomalo sam postao vrhunski uzgajivač kanarinaca i, naravno, takmičar – kazao je za “Faktor” Elvir Alidžanović.

Kako dodaje, dobar kanarinac se može kupiti za 50 ili 100 maraka.

“Najskuplji kojeg sam ja platio je kobalt intenzivni crveni i koštao je 500 eura. Bio je prvak Belgije te godine. To je bio hit u svijetu, čovjek je pobijedio i tražio je toliko novaca. Doveli smo ga u Bosnu i sada ima bosanska pokoljenja. Pošto Hrvatska ulazi u šengen, cijelu farmu smo prebacili u Zadar. Imamo oko 1.500 ptica. Jednom sedmično odlazim u Zadar da budem sa mojim pticama. Ostavio sam nekoliko i kod kuće, jer dan bez ptica ne mogu zamisliti. Iskren da budem, lakše mi je sa pticama nego sa ljudima. Ljudi su čudnovata biljka. Uzgajanje ptica je izuzetno skup hobi – kaže Elvir te naglašava da se najbolja ptica nikada ne smije prodati.

Pored uzgoja ptica, Alidžanovići su poznati kao uspješni mesari i ugostitelji. Elvir je dugi niz godina vlasnik ugostiteljske radnje Banjalučki ćevapi kod Envera u Bosanskoj Krupi.

“Djed Mujo imao je mesaru prije 68 godina. Biznis je poslije nastavio otac Enver, koji je ljubav prenio na mene. Naravno da nastavljamo tradiciju. Imam četiri sina i Tarik i Kenan već uz mene peku zanat. Ništa im nije teško. Od 13 godine njih dvojica rade u proizvodnji. Edi i Leon su još mali. Najbitnije je da vole ovo što rade i Tarik i Kenan su mi od velike pomoći. Restoran polako ali sigurno razvijamo. Sinovi već melju meso, prave ćevape, sudžukice, pajcaju meso… Trenutno pripremamo suhomesnate proizvode– kaže na kraju Alidžanović. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending