Sva istraživanja koja su dokazala štetan uticaj Instagrama na mlade, uz ozbiljno narušavanje samopouzdanja, rasplamsavanje osjećaja niže vrijednost i s tim u vezi porast suicidnih misli pala su u vodu kada je jedna Novosađanka u svom tekstu na društvenim mrežama pomenula si*e i dupeta na instagramu, jer sve joj diraj ali dupe. grudi i filtere nemoj.
“Jer, imam 40. i poludila sam i hoću da živim” – napisala je.
Nekima je ovo opasna tvrdnja i nosi u sebi ogromnu dozu sebičnosti. Jer, vođena time možeš i da ideš gola pored djeteta, da se prodaješ za posao, da se moralno strmoglavljuješ, da praviš od sebe curicu od 18, a imaš recimo 48. i treba da imaš neku drugu ljepotu, da se pućiš pred kćerkom ili sinom u kombinezonu dok te gledaju (u početku u čudu, poslije sa prihvatanjem…), dovodiš momke jer to te čini sretnom, vraćaš se kasno dok djecu neko drugi čuva, jer to te čini sretnom, ponašaš se promiskuitetno, jer briga te “dok te to čini sretnom”.
Razmišljamo li mi o svojoj djeci dok tako obijesno urlamo: Ja ću da radim sve što mene čini sretnom!
Razmišljamo li kako utičemo na njih kada im pokazujemo koliko robujemo fizičkim izgledom, koliko zbog njega rastemo i padamo.
Razmišljamo li koje vrijednosti im usađujemo u glave lijepe koje kao prazne ploče čekaju da igla na njih ucrta mamu koja se satra da izgleda kao da ima 15, pa kada ne uspije, očajna je ili mamu koja se otmeno nosi sa svojim godinama.
Otmeno se nositi sa svojim godinama znači biti svjestan još par nivoa, dubljih nivoa, ljepote. Rasti da bi mogla biti sigurna u sebe i kad si u večernjoj haljini i opuštenim trenerkama. Hraniti sa svih izvora samopouzdanje, ebeš filtere i plastične si*e.
Uopšte ni ne kapiram šta znači pokazivati nekome, tačnije svima na mrežama svoje nove ili stare si*e? Kako se na taj način gradi samopouzdanje, tako što ti je neko napisao ispod “lutko”, “goriš”, “uh, kakva si”. Tako što dobijaš lajkove za dobre grudi?
To što ne volim da pokazujem na mrežama svoje grudi, zadnjicu, što se ne pućim i ne smanjujem efektima struk ili nos, ne znači da smrdim na zapršku, da sam znojava, da sam masna, zapuštena i da u ćošku stana žderem grickalice. To što ne kačim fotografije iz teretane gdje u grudnjaku kao jašim neku spravu, ne znači da ne treniram, već me ne zanima da u 41. ljudima na mreži pokazujem kako sam “lijepa, zgodna, prepečena, kako jedem dva lista rukole ili salate, kako se presvlačim u svlačionici teretane, kako mi viri gu*ica iz bazena na čiji sam obod namjerno naskočila”.
Mislim da bih dobila neki dječiji infarkt da sam osamdesetih mogla kao današnja djeca da vidim mamu kako pokazuje gu*icu svijetu na mrežama. Ili kako mrda zečijom njuškom na reels snimku sa povećanim ustima i smanjenim nosem.
Mislila bih, ako bih preživjela taj infarkt, da mojoj mami nije dobro, da je ili skrenula sa pameću ili da je jako tužna ili možda čak dokona. I bilo bi mi žao što ne bih znala kako da joj pomognem, dijete sam. I da li ja smijem tati da uopšte kažem šta mama radi. I kako joj raznorazni likovi ostavljaju komentare i lajkove. Ne znam da li bih mogla da je razumijem kada bi mi rekla: Jovana, dete, mama radi ono što je čini srećnom!
Da li neko, bilo ko, razmišlja o svom ponašanju, fotografijama koje plasira i onome što žustro brani kada su u pitanju djeca? Sloboda, bar po meni, se ne pokazuje slobodom da se skineš i “budeš svoja”, već slobodom da budeš svoja uprkos nametnutim suludim trendovima. Tako se valjda djeca uče slobodi. Tako ih valjda učimo da vole i cijene sebe, tako im valjda pokazujemo da briga o sebi ne znači samo brigu o fizičkom izgledu već i o onome što nose u sebi.
Nije stvar u tome da ne smiješ da radiš ono što te čini sretnom (niko ti to ne može zabraniti), već je problem ako te u 40. sretnom čini da naočigled djece kačiš golu gu*icu i sise koje mogu da gledaju sve budale ovog svijeta, ostavljajući vulgarne, otužne komentare. Da li je to sreća? Da li je to ono što braniš rečenicom:
“Radiću sve što me čini sretnom”! (Naj portal)
