Pratite nas

Poznati

Na putu za ludilo: KAKO JE MILE IGNJATOVIĆ KRAJ MORAVE OSTAO BEZ GAĆA

Published

on

Pjevač Mile Ignjatović žario je i palio na estradnom nebu tokom devedesetih godina prošlog vijeka, a publika ga dobro pamti iako se prije dvije decenije povukao sa scene.

Posvetio se uzgoju pilića, uglavnom pjevuši za svoju dušu. Njegov hit “Na putu za ludilo” i dalje je neizostavan na svakoj ozbiljnijoj narodnjačkoj žurci. Osim glasom, Mile je plijenio i svojim širokim osmjehom i dugom kosom, koji su ga činili jednim od najprivlačnijih pjevača svog vremena. Imao je on svojih “bisera” u životu na pretek. Jedan mu se posebno urezaop u sjećanje:

“Morava je svega tri-četiri kilometra udaljena od moje kuće i nije mogao da prođe ljetnii dan, a da se u nju ne umočimo. Ali, jedno kupanje nikada neću zaboraviti. Tek sam bio izašao iz vojske i više nego ikada, bio sam željan ludih provoda. Sjećam se, okupilo se odabrano društvo. U društvu i moja tadašnja djevojka. Dođosmo na plažu koja poče da se trese od našeg smijeha, od naših dosjetiki. Jedni su se kupali, drugi sunčali, treći pokušavali da pecaju, četvrti da se voze čamcem.

Poslije sat-dva, moja djevojka i ja riješismo da se iskrademo i da nedaleko odatle, oformimo sopstvenu nudističku plažu. Izvukosmo se neprimjetno i niko u tom trenutku ne vidje gdje smo otišli. Nađosmo prikladno, usamljeno mjesto i počesmo da se goli baškarimo na suncu. Em je zdravo, em… I tako, dok smo se mi zabavljali, društvo se prikralo i pokupilo našu garderobu. To primijetismo tek kada je počeo da pada mrak. Počesmo da jurimo po plaži, ne bi li našli svoje krpce. Od njih, ni traga! Ni naših drugara nije bio nigdje na vidiku. Šta ćemo i gdje ćemo onako goli?

Morali smo da čekamo da padne mrkli mrak! A onda se prikradosmo kući jednog mog drugara, koja je bila usamljena i mračna. Trebalo ga je dozvati, a da nas niko od njegovih ukućana ne primijeti. Šta ćemo ako je negdje otišao? Na sreću, poslije nekih pola sata skrivanja po okolnom šiblju i žbunju, on se pojavio pred vratima. Istrčah brzo pred njega, onako go i u par riječi mu objasnih cijelu situaciju. Smijao se kao lud. A onda je ušao u kuću i iznio gomilu krpica. U rekordnom roku se obukosmo i odahnusmo.

Umjesto kući, odjurismo u kafić u kome smo se svake večeri okupljali. Kradljivci naše odjeće bezbrižno su sjedili i pijuckali. Pridružismo im se, kao da se ništa nije desilo. Nismo spominjali njihovu vragoliju. Odjednom, jedan od drugara izvadi kupaći kostim iz dva dijela i baci ga na sto. Nasta neopisiv smijeh. Nisam se naljutio na drugare, a ni mojoj djevojci nije bilo krivo što smo cijeli dan bili sami i goli. Umjesto da nadrljamo, sjajno smo se proveli!”(Naj portal)

Poznati

Estradni počeci: ZNATE LI DA JE AMELA ZUKOVIĆ DOBILA PRVU LIČNU KARTU U KAFANI “KOD DAVIDA”

Published

on

Jedna od najpoznatijih sarajevskih kafana 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka bila je ona “Kod Davida” u Nedžarićima. U njoj se uvijek tražilo mjesto više, a tamo su mnoga poznata imena narodne muzike doživjela muzičku afirmaciju.

U to vrijeme rahmetli Ćazim Čolaković je slovio za jednog od najboljih i najtraženijih pjevača i dugo vremena bio je zaštitni znak kafane “Kod Davida”. Ona je bila odskočna daska u karijeri i Šerifu Konjeviću, Halidu Muslimoviću, Ameli Zuković, Semiru Ceriću Koketu, Rizi Hamidoviću…

“To je stvarno dugo vremena bila kultna kafana. Specifičnost njegove kafane su brezove polutke po zidovima, a školjke od jaja po plafonima. U prvom dijelu su bile kožne kifle, a u drugom dijelu klasični stolovi. Iznad stolova bile su korpe koje su bile pričvršćene silukom na plafonu i bile su numerisane. Kada se korpa spusti na sto, niko tu ne sjeda i ti gosti mogli su doći u 22 sata. Tu su dolazili najpoznatiji sportisti, političari, privatnici, glumci, pjevači…

Od mlađih gostiju u to vrijeme sjećam se Nijaza Skenderagića. David je vršio posebnu selekciju gostiju. Većinom su to bili stalni gosti, negdje oko 90 posto, a ostalih 10 posto morali su proći njegovo testiranje. Za specijalitete u kafani bila je zadužena Davidova supruga, a na vratima je stajao njen brat koji je bio bivši policajac – prisjeća se Amela Zuković.

Zuković je u ovom poznatom sarajevskom ugostiteljskom objektu pjevala skoro dvije godine.

“Kod Davida sam svaku noć nastupala tokom 1982. i 1983. godine. To mi je bila odskočna daska za dalje u karijeri. Vlasnik David mi je jako puno pomogao. On je lično platio šest mjeseci korepeticiju sa Jozom Penavom. Znao je da imam potencijal, ali da to treba neko usmjeriti na pravi način. Kod njega sam dobila i prvu ličnu kartu, jer sam tamo počela pjevati kada sam imala 17 godina – sjeća se Amela Zuković (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending