Kada izađu njegove ove u ispašu zabijele se padine Kupresa, začuje blejanje… Ponekad i lavež tornjaka, te frula čobanina.
To je stado Hasana Prokošaka iz sela Botun kod Kupresa, koji ima oko 300 ovaca. Nastavio je porodično tradiciju ovčarstva, jer su njegovi djed I otac također se bavaili stočarstvom. Pomažu mu supruga I djeca, te dva tornjaka.
“Pokušavao sam naći i čobana, kojeg bih dobro plaćao. Ali, teško naći pravog radnika; ili su lopovi, ili kockarti, ili pijanice” – kaže Hasan.
Hasan pravi poređenje svoje i zarade naših ljudi koji odu u Njemačku. Kaže, da on uvijek ima auto i manji stan u svome stadu. Ne strahuje za kreditnu ratu, poput većine ljudi u BiH ili na Zapadu.
Ne strahuje ni za svije stado od lopova, medvjeda ili vukova. Tus u tornjaci, bosanski planinski psi ovčari, koji se ne odvajaju od ovaca.
“Ne bih svoga tornjaka dao ni za 5.000 maraka. Ne bih ni za šta na ovom svijetu. Hem je snažan, hem hrabar, hem lijep…. Meni nekako možeš prići, ali toru sa ovcama, nema šanse. Ne dozvoljava blizu ni na 30 metara, odmah upozorava. A ako se krene dalje, nema spasa ni čovjeku, ni medvjedu, ni vuku – kaže Hasan u video prilogu za “Srednja Bosna danas”. (Naj portal)
