Pratite nas

Sudbine

Sine, ne izbacuj me, neću još dugo: 80-GODIŠNJEG OCA SIN MATEJ NE ŽELI U STANU!

Published

on

Poznati srpski psihijatar Jovan Marić (80) ponovo moli svog sina Mateju (20) da mu ne oduzima jedini krov nad glavom.

Sporni stan od 120 kvadrata u blizini Palate pravde Marić je prepisao svom sinu još kad je ovaj imao samo sedam mjeseci, kako bi ga obezbijedio u slučaju da se njemu nešto dogodi, pošto ga je dobio već u poznim godinama iz trećeg braka sa psihijatrom, inače njegovom studenticom Danijelom Tiosavljević.

“Mateja, sine moj, molim te, nemoj da me izbacuješ iz stana. Star sam, bolestan, nemam gdje… Neću ni ja još dugo, možda još godinu ili dvije, poslije toga sve će ovo ionako biti tvoje – govori Jovan Marić, obraćajući se nasljedniku

Marić plaća grijehe svoje mladosti I burnog života u godinama kada je bio u snazi. Spatljao se sa svbojom studenticom, ona mu rodila dijete, a on zbog nje ostavio tadašnju suprugu.

“Kriv sam što u ugovoru o poklonu nisam dodao da mogu da ostanem u stanu do kraja života. Iskreno, nisam mogao ni da sanjam da ovako nešto može da mi se dogodi. U svakom slučaju, molim sina ovako javno, preko novina, da dođe u naš stan da se vidimo i ispričamo. Boli me što ga sedam godina nisam vidio, iako sam želio, i što zapravo i ne znam kako on danas izgleda! Uz to imam jake bolove, zbog prostate. Tako da, sine moj, neću ja dugo, možda još godinu ili dve, a posle će sve biti tvoje – kaže Marić.

Marić je imao tri braka, tri razvoda, u kojima je dobio troje djece. Iz prvog braka mu je najstarija kćerka Vojna (47), koja je slikarka i živi u Njujorku, iz drugog kćerka Joana (37), koja je psihijatar, i iz trećeg Mateja.

“Tokom drugog braka žena, kćerka i ja smo živjeli u punčevoj kući na Senjaku, a ja sam imao svoj stan na Novom Beogradu, koji sam dobio od klinike i koji mi je služio da pišem knjige, a iskreno da priznam i za švaleraciju. Iz jednog takvog odnosa sa Danijelom, koja je tada bila moja studentkinja, dobio sam sina 2001. godine. Pošto sam tada imao novca, prodao sam taj stan na Novom Beogradu i sa drugom ženom se uselio u novi stan. S obzirom na to da sam novac dao ja, stan se vodio na moje ime i Danijela me je stalno napinjala da moram da obezbijedim sina, jer imam dosta godina. Zbog toga sam mu 2002. godine, kad je imao samo sedam mjeseci, prepisao taj stan – navodi Marić.

Njegov sin Matej živi kod majke, a poveo se sudski postupak za stan. Sud je presudio u korist Mateja.

“Samo se bojim da ne dođu izvršitelji i izbace me na ulicu – zaključuje psihijatar. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending