Pratite nas

Sudbine

Hasan je nesretnim ženama psiho terapija: PLATE MU, PA GA MLATE

Published

on

Hasan Riza Gunay iz Turske već punih 11 godina zarađuje za život tako što prima batine i udarce ljudi koji na taj način žele da se oslobode svakodnevnog stresa i briga.

Gunay je prva registrovana osoba u Turskoj koja ovaj posao obavlja pod nazivom “trener za stres” i koja na ovaj nesvakidašnji način zarađuje za život.

Klijenti Gunaya, koji je prije ovog posla radio razne poslove u Sjedinjenim Američkim Državama, uglavnom su žene koje na ovaj način žele da se oslobode stresa i svakodnevnih briga i problema.

Nakon što je ostao bez posla, ovaj Turčin, inspirisan scenom iz filma turskog glumca Kemala Sunala, 2010. godine je odlučio pokrenuti vlastiti posao. Tačnije, odlučio je u zamjenu za novac da prima batine i udarce ljudi koji su se dosađivali, osjećali ljutnju prema šefu, suprugu ili supruzi i htjeli nekako da se oslobode stresa i problema s kojima se suočavaju.

Njegov zahtjev za ovu vrstu posla odobren je 2012. godine, te je postao prvi registrovani muškarac u Turskoj koji zarađuje za život tako što prima batine drugih ljudi.
U razgovoru za AA, Gunay je objasnio da je “trener za stres” osoba koja pruža stručnu podršku i organizuje događaje za ljude koji pate od depresije, napada panike, stresa i drugih duševnih bolesti.

“Kao trener za stres koristim metodu vikanja, galame, dozivanja, kako bi naveo ljude da se oslobode negativnih misli i emocija kao što su anksioznost, ljutnja, ljubomora i strah. Također, kao metodu nosim masku koju sam pripremio prema fotografiji osobe koja je naljutila ili prevarila mog klijenta. Kreiram takvu atmosferu kako bi pružio ambijent za opuštanje”, kazao je Gunay.

Jedna njegova sesija traje između 10 i 15 minuta.

“Odmah shvatim kada neki klijent želi da zadovolji svoj ego. Tada odredim posebnu cijenu. Također ne idem kod svakog klijenta. Kada se nađemo licem u lice, shvatim zašto je neko došao. Maksimalan broj klijenata koje posjetim dnevno je dvoje do četvero. Usluge pružam u domovima klijenata, kancelarijama ili teretanama”, ispričao je.

Istakao je da profesionalno postupa dok radi svoj posao, te se osjeća kao da je u pozorištu ili u filmu.

“Uopšte se ne osjećam uvrijeđenim zbog ružnih riječi koje mi klijenti upućuju jer oni, ustvari, ne osjećaju neprijateljstvo prema meni kao osobi”, kazao je Gunay.
Tokom obavljanja posla poduzme potrebne mjere predostrožnosti kako bi spriječio klijente da ga povrijede i nanesu štetu njegovom tijelu.

“Prosječna snaga žene je na nivou snage dječaka od 12 do 14 godina. Primam batine po cijelom tijelu osim po nosnoj kosti i donjem dijelu leđa. Nekima dajem bokserske rukavice. Kada radim s muškarcima tada se bolje zaštitim”, rekao je Gunay.

Napominjući da žene imaju više problema u svakodnevnom životu, dodaje da čine 70 posto njegovih klijenata.

Ovaj Turčin je voljan da obuči one koji poput njega žele postati “treneri za stres”, a, kako i sam kaže, za tri do pet godina ovaj posao planira prepustiti mlađima. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending