Pratite nas

Razglednice

Fenomen u Bugojnu: BANJANJE U “VRUĆOJ VODI”

Published

on

Fridrih Katzer u svom monumentalnom djelu: “Geologija Bosne i Hercegovine”,I sveska,na strani 287/8 -izdanje Direkcija rudarskih preduzeća Sarajevo 1926.godine,kaže:

Terma u Vitinskom potoku,sjeveroistočno od Bugojna izbija iz krečnjaka na mjestu gdje neposredno pored nje izbija jedan hladan izvor.Nekad je na izvjesnom odstojanju niz dolinu,u pećini “Zlatarica” izlazila na površinu terma, čije je mjesto izviranja prepriječeno aroganitskom sedrom.

Vjerovatno je da je terma bila potisnuta na istok ka svom današnjem isticanju.Ova terma je pripadala jugozapadnom dijelu i u vezi je sa intruzijama masiva Bijela Gromila-Kopila.To je akroterma sa temparaturom od 29,8 C,i sa 0,5078 grama rastvorenih hidrokarbonata kreča,magnezija i 0,0323 grama slobodne ugljične kiseline u jednom kilogramu vode.

Vruća voda teče kroz velike eratičke blokove i zbog toga se,kako u unutrašnjosti,tako i na površini mješa sa hladnom vodom,tako da izlazi na površinu sa pomenutom temparaturom.

Stanovništvo tog kraja je često zimi grijalo ruke u vrijeme sječe drva u tim šumskim revirima.

Vidjelo se da to grijanje otklanja reumatizam,tako da se više upotrebljavalo za lječenje kostobolje,a i bolesti kože.Naknadnim ispitivanjem ,a ona su vršena odmah poslje Drugog svjetskog rata za potrebe Sindikata,konstatirano je,pored nalaza F.Katzera,da se u vodi nalazi i nekoliko Mahovih jedinica radioaktiviteta,što upravo pospješuje zarastanje rana.

Vruća voda je odavno korišćena .Zna se sigurno da su je obilno koristili u turskom periodu,jer i danas,u toku ljetnog perioda ,između okopavanja kukuruza i kosidbe,dolazi zaprežnim kolima, a u najnovije doba u automobilima,posebno poslije izgrađivanja puta za eksplotiranje drveta iz tih revira,muslimansko stanovništvo iz okoline Travnika,Karaule i Turbeta .To nam govori da je takvo korišćenje postajalo i u turskom periodu,jer dolazi pretežno stanovništvo bošnjaćke nacionalnosti.

Do Drugog svjetskog rata postajala je u stijeni izdubljena veća kada za banjanje,a ona je bila prekrivena drvenim krovom od šindre.

Vlasnik je bio Đopa Idriz iz Mliva,on je naplaćivao ”banjanje”,a u blizini je bila koliba izrađena od šiblja i omalterisana,u kojoj je Idriz služio kafu,čaj i sl.Banjanje u jednoj kupki trajalo je oko 30 minuta,nakon čega su dolazili novi kupači.Kupalo se otprilike četiri do pet puta dnevno.I danas je zadržana tradicija dolaska na Vruću vodu.

Banjari su od grana pravili sjenke koji su ih štitili od planinskog sunca,a danas su česti šatori ili pak”spavaonice”od sijena na kolima,i to pretežno na livadama u  “Bilom potoku”Poslije banjanja uz vatru koja je paljena pred svakim konačištem služena je večera,a zatim uz veselje koje je trajalo do kasno u noć čula se pjesma”banjara”

Preduzeće “Šipad”,OOUR Koprivnica “Bugojno,gradila je 1963.godine put u pravcu Rostova i Jagodića,tako da je razrušilo stari bazen,

Na dubini dvadeset i tri metra spuštena je željezna cijev i voda dislocirana bliže potoku Vitine za oko tri do četiri metra.Pomenuto preduzeće veoma je loše gradilo novi bazen od grubog betona,ali je ponovo omogućeno “banjanje”

U toku zime “Vruća voda “zbog visoke temparature obrasta zelenim algama,a u njoj se produžava život vodozemaca,tako da nekoliko nedjelja kasnije padaju u zimski san ,a također nekoliko nedjelja prije ga završavaju.Ovaj fenomen niko još nije naučno obradio.

Kakva će biti sudbina ove naše prirodne terme zna se,pogotovo kad se uradio asfaltni put u pravcu Rostova,Izvođači radova nisu sačuvali i još više su uništili ovu banju,koja je prirodni fenomen. (Naj portal/Mr.Drago Miličević/infobugojno)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending