Tragom legende o „Pisanoj stijeni“ u selu Žlijeb kod Višegrada: KO PROČITA PISMO, ILI VODA SPERE ZAPISANO ILI PONOVO STIŽE POTOP!

Unazad tridesetak godina selo Žlijeb je bilo jedno od ljepših i naseljenijih seoskih naselja u Višegradskoj župi. Rat je i na ovom dijelu višegradske općine ostavio „ljutu“ ranu koja teško zarasta. Selo je ostalo bez kuća i mještana. Od sela je ostalo, uglavnom, samo ime.

Ako je vjerovati narodnoj predaji, koja se vezuje za Prokletu Jerinu, ime je dobilo po žljebljenju drvenih „čunkova“ korištenih za gradnju Jerininog „mljekovoda“ koji se sa planina Janjač i Gostilj spuštao u Hrtar Grad u dužini od desetak kilometara. Do Hrtara, gdje je Prokleta stolovala, kupajući se u svježem mlijeku prikupljanom od ovaca i koza po visoravnima, postoje i druga sela čija imena se vezuju za gradnju, ali i razgradnju „mljekovoda“.

U Dubovu, podno Gostilja, neimari su dubili „čunkove“, u Koritniku pravili korita, a u Presjeci „lukavi i domišljati“ presjekli „čunkovod“ i tako potkradali, u narodu, prokletu caricu.

Postoji i druga, možda još zanimljivija predaja o žljebljanskoj Strmoj stijeni na obroncima Tare i Dikave, kojoj je narod „kumovao“ ime „Pisana stijena“. Crteži ili prahistorijski simboli, za koje stručnjaci vele da su prvi nagovještaji piktografskog ili slikovnog pisma, nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Sa „Pisane stijene“ potekla je ovakva legenda:

“Birvaktile iz kamena je huknuo silovit izvor vode stvorivši pećinu… Zajedno sa riječicom na putu prema Drini plavio je najplodnije zemljište. U borbi sa potopom, posebno u kišna vremena, mještani su u „raspuklinu“ bacili ilovaču sa kamenjem, neopranu ovčiju vunu, nekuhana jaja i saće sa voskom.

Izvor je presahnuo, stijena se „zatvorila“, ali je voda „probila“ na drugoj strani Tare, u Perućicu. Pukla je stijena, izvor huknuo na drugoj strani! I dan danas izvire i formira rijeku dugu samo 365 metara, zbog čega je narod prozva „Rijeka godina“.

Legenda veli da je neko taj događaj zapisao na „Pisanoj stijeni“. Ni dan danas niko nije uspio pročitati i protumačiti zapisano. No, nije tu kraj ove čudesne predaje. Legenda nadalje veli:

“Kad pismo bude potpuno izbrisano ili vjerodostojno pročitano ponovo će huknuti voda iz „Pisane stijene“! Kako se iz visinskih pukotina, posebno u proljetnom periodu, pojavljuje voda i „briše“ pismo, zabrinutost postaje time veća kako će se ostvariti proročanstvo iz legende. (Naj portal)