Na današnji dan 17. oktobra 2002. godine u Sarajevu je u 65. godini umro Zekerijah Đezić, čuveni bosanskohercegovački interpretator sevdalinke, radiospiker i voditelj. Otišao je tiho na Onaj svijet, nikome se tako nešto ne dogodilo, ali valjda je sudbina tako htjela da se umori od ovozemaljskog života, nepravdi, briga, poniženja….

Pjevao je kao slavuj, nikada nije bio u vrhu jer je on tako htio da bude pjevač zlatne sredine. Rođen je u Janji kod Bijeljine, a dio života proveo je u Tuzli.
Jusuf Trbić, poznati bijeljinski pisac i novinar, opisao je ponajbolje Zekerijaha Đezića: “Neobično lijep, dostojanstvenog držanja i gospodskog glasa”

Mnogi pamte njegove radijske i TV emisije “Za svakog gosta pola sata dosta”, “Sevdah putuje Evropom” ili “Đerdan”. Strogo je vodio računa šta će snimati, na kojem festivalu nastupiti…Sevdalinka ili pjesme u duhu sevdaha su bile iznad svega. Za arhive Radio Sarajeva i Radio Beograda, te na pločama je snimio na desetine sevdah pjesama. Sarađivao je sa najvećim kompozitorima iz tog perioda, a najljepše pjesme za njega su pisali Selver Pašić, Budimir Jovanović, Blagoje Košanin, Ismet Alajbegović Šerbo. Spaso Berak, Omer Pobrić, Radoslav Grajić, Jovica Petković, Edin Pandur …

Ipak, kada se pogleda sa ove vemenske distance, čini se da je Đeza kao kompletan autor komponovao i otpjevao antologijsku pjesmu “Razbolje se šimšir list”. Snimljena je 1966. godine, a malo ko zna da je on autor i muzike, i teksta.

“To je moja autobiografska pjesma. Mnogo prije nego što sam je snimio, ja sam je preživio pod pendžerima jedne crnooke. Izgleda da se i moje kolege i moji slušaoci pronalaze u mome ašikovanju. Ta pjesma je izletjela iz mene u Sarajevu, u jednom trenutku, ali je proživljena u mojoj rodnoj Semberiji – ispričao je dragi, tihi i skromni Đeza.

Zekerijah je prvi Tuzlak koji je snimio ploču i prvi Tuzlak koji je snimio ovokomponovanu pjesmu o Tuzlanki “Tuzlanka se Sarajkama hvali”. Nastupao je ne festivalima “Ilidža”, “Beogradski sabor”, “Vogošća”…. .

Upravo te festivalske numere danas se smatraju antologijskim pjesmama. Spomenut ćemo samo neke: “Puknute strune”, “Ko li mi te muti ljepotice”, “Sarajevo grad”, “Od Sarajki ljepših cura nema”, “Ne daj se Bosno”, “Vojska stara ide da odmara”. S kojom je 1969. godine Zekerijah Đezić postao prvi sevdalija u pjevačkom jatu Buce Jovanovića.

Služio je Đeza Bosni i sevdahu. Pred kraj života psihički se umorio. Razočaran u ljude, zabrinut za porodicu, izdat od mnogih nije mogao više očima da gleda sve zulume Bosni, njemu, čovjeku…. Posthumno su mu dodijeli nagradu “Davorin”, a na uređenje nadgrobnih spomenika (nišana) na Alifakovcu godinama se čekalo. Valjda je to sudbina svih velikih sinova Bosne. (Naj portal)