Danas se navršava četrnaest godina od preranog odlaska pjevača anđeoskog glasa Tošeta Proeskog, koji je tragično nastradao u saobraćajnoj nesreći na autoputu kod Nove Gradiške u Hrvatskoj.

Rano je postao zvijezda a prerano je otišao među njih, na nebo. Oduvijek je govorio da se samo Boga boji i da u njega vjeruje. Toše Proeski preminuo je 16. oktobra 2007. u 26. godini života, a tuga za njegovim preranim odlaskom ne blijedi ni poslije toliko vremena.

Njegovo posljednje obraćanje u javnosti mnogi su okarakterisali kao predskazanje tragedije. 26-godišnji Toše vozio se kao suvozač u svom automobilu na autoputu kod Nove Gradiške, kada je došlo do kobnog sudara.

Putovao je u Zagreb, na snimanje dva spota, a nekoliko sati prije smrti gostovao je u makedonskoj TV emisiji Vrteleška. Inače veseo i pozitivan, Toše je tokom razgovora bio vidno neraspoložen, umoran i ispričao je kako se teško nosi sa slavom.

“Zar ne želiš malo da se skloniš od svega? – pitala ga je voditeljka, a on je odgovorio:

“Želio bih da se malo trgnem od svega, ali ne mogu. Mašinerija me stavila, kako kažu, u bubanj i gotovo. Nema povratka. Tražim oporavak od svakodnevnih intervjua, šminkanja, skidanja šminke, pakovanja. Putovanja u Zagreb, pa nazad, putovanje u Australiju… Svega mi je dosta – rekao je Toše uznemirenim glasom, odmahujući rukom preko glave, te dodao:

“Pravim greške kao svaki normalan čovjek svakodnevno. Nisam bezgrešan, svetac, niti anđeo, daleko sam od toga, ali sam daleko i od ružnih priča koje mi se pripisuju otkad sam poznat.

Pjevač je rekao i da ima strah da ga devojke žele samo zato što je slavan, a ne gledaju kakav je zaista.

“Nije to prijatno… Ni novac, ni automobili niti išta drugo nije presudno za ljubav… Znam koje su prave vrijednosti. Želim takvu djevojku.

Sve svoje slobodno vrijeme posljednjih mjeseci koristio je da ode u Kruševo i druži se sa starim prijateljima, kojih je imao puno.

“To me jako spušta na zemlju. Ne vjerujem u nova prijateljstva jer sam imao loše iskustvo, sa starim prijateljima sam siguran – zaključio je on.
Pokazao je voditeljima kako je baš nedavno povrijedio koljeno, jer je sa lokalnim klubom igrao odbojku. Ispričao je i da mu smeta prebrzi tempo života, obruč koji je oko njega.

“Želim u šetnju, u kupovinu, uveče u kafić, ali ne mogu. Prije desetak dana šetao sam ispred izloga i shvatio da više od šest-sedam godina nisam izašao, prošetao gradom i rekao: Ovo mi se sviđa. Ući ću i kupiti. Misliš da ne želim? Želim kao i svi normalni ljudi – obratio se tužno voditeljki.

Pričao je o svojim roditeljima kao velikim životnim uzorima. O besprijekornom talentu, nezaboravnom i nezamjenjivom glasu, a prije svega dobroti ovog makedonskog umjetnika, vječno će pričati mnogobrojne kolege i prijatelji koji se ne mire sa činjenicom da ga više nema.

“Ne želim da mi skidate kapu, samo želim da se ponosite mnome”, rekao je jednom prilikom Toše neposredno pred smrt. Naj portal)